Nedavno svjedočenje u američkom Kongresu pompezno je naslovljeno kao briga o postdejtonskoj budućnosti Bosne i Hercegovine. No, taj skup su organizirali hrvatski lobisti da se u Vašingtonu na dnevni red stavi izborni zakon po mjeri HDZ-a ili će se BiH suočiti s neizvjesnošću oktobarskih izbora i neviđenim političkim haosom. I to je, izgleda, mnogima otvorilo oči.

Dejtonski mentalitet

Nije sve ono o čemu se raspravlja u najmoćnijoj parlamentarnoj instituciji svijeta od značaja za one o kojima se priča. Jer, sve nije ni u harmoniji s istinskim američkim vrijednostima. Ima i lažnih poruka, koje zavode i kradu vrijeme, bez obzira na monumentalnu američku koreografiju mermerne pravde u bijelom kongresnom zdanju. Poput prošlogodišnjih, doduše jednoglasnih, najava da će nam se dogoditi “Dejton 2”. Iako, rekli bi cinici, održavanje takve konferencije u ovom času ovisi više od Rusa nego od Amerikanaca. 

Jedan od učesnika rasprave na kojoj se moglo čuti mnogo budalaština o Bosni, doajen nevladinog sektora u Sarajevu Kurt Basiner (Bassauner) izrugao se glupostima republikanskog kongresmena i obožavaoca Donalda Trampa (Trump) iz Kalifornije Dane Rohabašera (Rohrabacher). Upozorio je da su neke kongresne poruke, poput upute bosanskim političarima da nastave krasti, kradite još, jer vi ste van zakona i političke odgovornosti?!

Nasreću, niko od petero svjedoka koji su govorili o situaciji u BiH nije zastupao pozicije Rohabašera, uključujući i Stejt department, kojeg je predstavljao v. d. pomoćnika zamjenika državnog sekretara Metju Palmer (Metthew). On je zamijenio agilnog Brajana Hojta Jia (Hoyt Brian Yee).

Podsjetili su nas tako kako kriza u BiH traje evo već 12 godina od pada “aprilskog paketa” naovamo. Čuli smo i kako je sada svima jasno da sa dejtonskim ustavom, BiH “nikada neće biti funkcionalna država”, niti će postati istinska demokratija. Ali su, zato, svi izgledi da ostane u vlasti “izborne oligarhije”. “Dejton” je izgrađen po mjeri političkih partija, a ne po mjeri građana, priznaju konačno i u Vašingtonu.

Očito, “Dejton” nije kreirao samo političko uređenje, već je stvorio i novi društveni mentalitet. Zbog tog su Bosanci postali politički inertni i moralno ušutkani, skoro pa svikli na torturu statusa quo. Jednostavno, ne funkcioniraju ako ih (stranci) ne pritisnu izvana. Zato, oni koji razumiju imaju “nula povjerenja” i u novu EU strategiju, jer “tu zaista nema ničeg novog” osim “malo novog marketinga”. Tu svakako “nema nikakvog novog pristupa”, ustvrdio je kasnije Basiner.

Zastarjeli projekt

Greška Zapada je i u tome što je godinama podržavao retrogradne snage i to u cijelom regionu, kažu, pa sad ti negativci koriste strah kao izborni alat. Amerikanci i Evropljani im, naravno, to ne bi smjeli dopustiti. Priznaju, ali kasno je sad. Ideja je bila da će Evropa sama riješiti bosanski Gordijev čvor! Zna se, međutim, kako se taj čvor “odvezuje”: presijecanjem. Evropa i dalje govori kako radi na tome, iako to ne čini sasvim ispravno i na vrijeme. Šta onda mogu uraditi Amerikanci i koje su to američke figure koje su kadre pokrenuti i bosansko kolo naprijed?

Prvo, valja podsjetiti da je kandidat za novog američkog državnog sekretara i sadašnji šef CIA-e Majk Pompeo (Mike) čisti etnonacionalista, dakle blizak Trampovoj vizuri “Amerika prvo”. No, to može značiti i “usamljenu Ameriku”, što u globalnom svijetu, a na Balkanu posebno, kilavo funkcionira. I drugo, novi Trampov savjetnik za nacionalnu sigurnost je ratoborni Džon Bolton (John) koji, kažu, želi uništiti sve što je zaostavština demokrata, iako učestvuje u detantu s Rusijom i Sjevernom Korejom.

Na američki angažman na Balkanu se već odavno gleda kao na “projekt Klintonove ere”; zastario i dušu dao da ga republikanci adaktiraju u historijski muzej ili omalovaže do političkih margina. Balkanski mozaik svjetluca od neizvjesnosti, a mnogi Amerikanci priznaju i da nemaju alternativni “plan B” za to. U tom ringu Rusi oportunistički zadaju pokoji udarac Zapadu u trbuh, ne bi li osujetili marš NATO-a na Istok. Kinezi na Balkanu razvlače “svileni” ekonomski koridor, propagirajući i svoj autokratski model i nekakav socijalistički kapitalizam. Turska, koja je nekada bila dio Zapada, sada u Bosni igra sama, isključivo zbog domaćih interesa i izbora.

Najpošteniji odgovor na pitanje šta će Amerikanci učiniti u vezi s BiH ostaje da je “teško znati šta će se dogoditi”. Sve druge bombastične najave o novom dejtonskom preokretu ili novoj američkoj bazi u Brčkom i slično tome izravno su na štetu stvarnog razumijevanja šta će biti s Bosnom. Kao i ova konfuzna kongresna rasprava o njoj!