Napokon je Ustavni sud FBiH prekinuo višedecenijsku diskriminaciju srpskog naroda u tri federalna kantona (Hercegovačko-neretvanski, Posavski i Zapadnohercegovački). Frtalj stoljeća žive kao građani drugog reda, s ograničenim ljudskim pravima i civilizacijskim slobodama. Poniženi na vlastitoj zemlji, zarobljeni u birokratiji, ti su ljudi napušteni i zaboravljeni od svih.

Ako je išta korisno napravio u svom turobnom premijerskom mandatu, onda je to Fadilu Novaliću nesumnjivo uspjelo s apelacijom po kojoj je Ustavni sud donio odluku o konstitutivnosti hercegovačko-posavskih Srba, ravnopravnosti srpskog jezika s bosanskim i hrvatskim, ćirilice i latinice.

Institucionalna segregacija nanosi užasne štete bh. društvu. Kažu da je rat nastavak politike drugim sredstvima. U našem slučaju, politika služi za zapišavanje zauzetih teritorija kroz birokratsko legaliziranje ratnog plijena. I, naravno, sve je po zakonu. Uz propisane pravne norme i zakonske odredbe bosanskohercegovačkom je čovjeku moguće uskratiti pravo na zavičaj, kućni prag, školovanje, jezik, posao...

Simbolično, Ustavni sud FBiH svoju je najnoviju odluku objavio u danima kada obilježavamo 150. godišnjicu rođenja najvećeg mostarskog pjesnika. Aleksa Šantić u sretna je predratna vremena tamo dobio ulicu kojom će se užasne '93. protegnuti krvava linija fronta. Imao je pjesnik i gimnaziju. Više je nema.

Neopisivo je to glupavo i kretenski pogrešno, ali zapravo obje dominantne nacionalističke politike na Neretvi podjednako preziru i plaše se Šantića. Poznato je da provincijalizacija gradova počinje i završava uklanjanjem gradskih simbola. Bez njih se lakše upravlja zapuštenom ruljom. Zato valjda SDA i HDZ, čak i bez izbora, nezamjenjivo i zajednički vladaju Mostarom.

Nakon najnovije odluke federalnog suda, ćirilična spomenička slova pod kojim počiva Aleksa Šantić formalnopravno nisu više uljezi u Mostaru. Srećom, ustavna kategorija postali su i Šantićevi današnji sunarodnjaci. Kako pjesnik reče, ostajte ovdje...