Vlast je samo u ovoj godini demobilisane borce prevarila najmanje pet puta. Ti ljudi s ulice već godinu šalju tri jednostavna zahtjeva, za koja ne treba dodatni novac iz budžeta nego samo bolja i pravednija raspodjela, i to onima koji su zaista i bili borci.  

Borci su najmanje zaslužili da ih varaju i lažu. A ipak ih i varaju i lažu. Prvo, od sjednice u februaru o zakonu o boračkim udruženjima nije bilo ništa. Obrazloženje šefa Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Edina Mušića (SDA) bilo je da poslanici imaju gripu. U jeku boračkih protesta, Mušić reče da će sjednica sigurno biti sredinom marta. Nije je bilo. Vlast je sebi dala još jedan mjesec odmora od (ne)rada.

Mjesec poslije, u aprilu, borci su dva dana protestirali pred Parlamentom FBiH, s tolikim žarom da su parlamentarce uvodili na sporedne ulaze na sjednicu, ali onda i evakuirali iz zgrade. 

Rezultat - dogovor da će sjednica biti za 30 dana, a na njenom dnevnom redu tri tačke, tri boračka zahtjeva - javna objava jedinstvenog registra boraca, ukidanje finansiranja boračkih udruženja i borački dodatak. Prođe tih 30 dana i dođe jedno veliko ništa te vlast po treći put prevari borce, koji opet izađoše na proteste.

Na tim protestima dobili su još jedno obećanje - za novih 30 dana bit će sjednica i na njenom dnevnom redu zakon o pravima demobilisanih boraca, kojim će se ispuniti svi njihovi zakoni. 

Pet dana nakon roka i tek pod pritiskom, Mušić odredi datum zasjedanja - 10. jula (17 dana nakon roka). A zakon? Pa Ministarstvo za boračka pitanja, na čelu sa Salkom Bukvarevićem, nalazilo je načine i opravdanja da ne udovolji boračkim zahtjevima. I kad su, napokon, napravili zakon, ispostavilo se da nije ni blizu dogovorenog.

Hoće li vlast stati sa prevarama, vidjet ćemo. Neće stati ako se mušići, bukvarevići i drugi nastave ponašati kao do sada. Zato treba shvatiti borce kad kažu da su ih lagali, kupovali vrijeme, da su se obraćali na sve adrese i pokušali “legalnim” putem te ne preostaje drugo nego još jači bunt od onoga krajem februara.