Mudro zbori Fadil Novalić kada tvrdi da „u životu nikad ništa nije dobio preko veze, već isključivo zahvaljujući svom radu i samo radu“. U skladu s bahatim beskrajem premijerskog samohvalisanja, glavni lik ove kolumne zove se Radiša Urošević, federalni je premijer i nema nikakve veze s poznatim srbijanskim izvođačem novokomponovanih nota.
Trudbenik i radoholičar, dobitnik brojnih znački udarničkih i priznanja iz oblasti me(n)talne industrije, samozatajni Radiša strpljivo je zidao vlastitu karijeru da bi, eto, na kraju skončao u nezahvalnoj fotelji predsjednika Vlade zabavljenog poštansko-magacionerskom problematikom i kupoprodajom neperspektivnih nekretnina u zabačenoj Vogošći.
Nakon što je čitav radni vijek najamnički rint'o u takozvanom realnom sektoru, koncem ljeta gospodnjeg 2014. Radiša herojski svršava u šapama gulikoža iz Mehmeda Spahe, koji tradicionalno u postizbornim danima tragaju za nesposobnim i nepoštenim kadrovima unutar intelektualno sve inferiornije stranačke baze. Neki neodgovorni zakebant tada će iz čiste neodgovorne zakebancije u Centrali SDA spomenuti Radišino ime, Bakir će se zadovoljno zagledati u Sebiju, a ostatak priče znate...
Prije dva dana na Radišinoj pres-konferenciji skupilo se puno novinarskog svijeta. Među njima i Avdo Avdić sa originalnom dokumentacijom koja premijera optužuje za muljaže u prelijevanju budžetskih para u privatne, familijarne džepove. Mostarci bi šeretski rekli: Ni po jada da se u priči ne pojavljuje Ada!
Inače, Ada Novalić u slobodno vrijeme obavlja odgovornu dužnost kćerke i vlasnice firmi u očevom vlasništvu. A kad je Avdić argumentirano pred okupljenom rajom raskovao Radišine tajne planove oko „BH Pošte“ i porodičnih nekretnina, premijer je, normalno, najavio tužbu. Ada se nije oglašavala. Objektivno, za to nema nikakve potrebe. Jer, Radiša će srediti stvar i popraviti kvar...
