Od bosanskih, a pogotovo od krajiških porodica, među najznačajnije spadaju svakako Filipovići i Kulenovići. Filipovići su porijeklom iz Glamoča i odatle - gdje je uspostavljen prvi odžak kojeg je dao sagraditi poznati Mehmed-beg Filipović zvani Delipapaz - raširili su se po cijeloj Krajini. Bilo ih je u Ključu, Jezeru i ostalim mjestima, kao što su Prijedor, Sanski Most, Bihać, Bosanski Petrovac, Kulen-Vakuf i druga krajiška mjesta.
Prostori Krajine
Kulenovići, pak, dolaze iz Ostrožice i naseljavaju Kulen-Vakuf i onda se raseljavaju, također, po cijeloj Krajini, odnosno po prostorima koji se smatraju Krajinom, a nekada se pod tim smatrala cijela teritorija između Vrbasa i Sane, Sane i Une i preko Une, kao i tzv. Završje, odnosno Tropolje, koje je obuhvatalo tri polja - Duvanjsko, Livanjsko i Glamočko.
Te su dvije porodice međusobno stupale u odnose prije svega putem bračnih veza, a i zajedničkom ulogom i sudbinom da brane zapadne i sjeverozapadne granice Bosne i Hercegovine, odnosno Osmanskog carstva, a time i BiH, i da čuvaju granicu od upada različitih grupa, bilo Morlaka, Uskoka ili zato posebno slatih ekspedicija koje je Austrija slala u BiH, osobito u granične predjele, da stvaraju nemir paleći odžake bosanskih begova, ubijajući njihove stanovnike, pljačkajući cijele krajeve i proganjajući stanovništvo kako bi stvarali razlog za tzv. uznemirenje zapadnog svijeta, odnosno kršćanskih zemalja, a koje govori o tome da osmanska vlast više nije u stanju da kontrolira i osigurava sigurnost stanovništvu, posebno kršćanima.
Ove veze dvije porodice umnožavale su se tako da je, prema riječima jednog od predstavnika familije Kulenović, poznatog našeg pjesnika, romanopisca i javnog radnika Skendera Kulenovića, bilo nemoguće ijednom Kulenoviću da se osvrne unazad i utvrdi identitet svoje nene ili djeda, a da to ne bude neko od Filipovića, odnosno da se neki Kulenović nije oženio iz Glamoča ili Ključa od familije Filipovića i obrnuto, da se neka Filipovićka nije udala za nekog Kulenovića iz Petrovca, Kulen-Vakufa, Donjeg Sela i sličnih mjesta gdje su Kulenovići živjeli.
Jednom prilikom, upravo sam razgovarajući sa Skenderom doživio da je on pokrenuo tu tematiku govoreći o tome kako smo mi, ustvari, toliko srasli međusobno da smo se poistovijetili, da svaki Kulenović ima u vrlo bliskom rodu nekog od Filipovića i obrnuto, što je, kad se ticalo moje familije, odista i bilo. Jer, mog djeda po majci Ali-bega rodila je Kulenovka iz Kulen-Vakufa, Rajinovaca, kćerka poznatog paša-bega Kulenovića.
Zapravo, u genealogiji moje familije prisutna je ta linija Kulenovića pa je, prema tome, bliskost među nama bila odista velika i značajna.
No, Skender je to na neki način doveo do instance s tvrdnjom da smo mi skoro isti, da biti Filipović znači biti i Kulenović i obrnuto, da biti Kulenović u izvjesnom smislu znači biti Filipović, da smo isti po mentalitetu, po ponašanju itd.
Ja sam na tu njegovu tvrdnju rekao da smo mi, zaista, veoma bliski. Moj djed Hadžiderviš-beg se drugi put oženio Kulenovićkom od Čovki, poznate jedne grane Kulenovića iz Petrovca, a prvi put je bio oženjen Bišćevićkom.
S druge strane, moj djed po majci Ali-beg bio je sin jedne Kulenovke. Tako da bismo mogli reći da smo skoro braća i sestre kad se radi o srodstvima.
Ali, po mentalitetu i po nekim drugim osobinama, veoma se mnogo razlikujemo.
Na njegovo pitanje po čemu mislim da se razlikujemo, nekoliko aspekata sam mu naveo:
Tri razlike
- Prije svega, vi, Kulenovići, mnogo ste ljepši ljudi nego mi, Filipovići. Među Kulenovićima se rađaju odista izuzetno lijepi ljudi, eto, ti si primjer takvog jednog čovjeka. Uzmimo Zlatana, Osman-bega Kulenovića, Džaferovog brata, da je bio uzor ljepote, uzmimo, također, sina Malić-bega Bukovače, koji je bio, također, lijep čovjek, i svi njegovi sinovi su bili lijepi, kao što su tvoja braća, kao što su i ovi Kulenovići od Paša-bega, također, lijepi. Posebno su lijepe žene. Ne bi se moglo reći za nas, Filipoviće, bez obzira na to što se i kod nas pojavi lijep čovjek, ali se, onda, među nama govorilo da se on “bacio” na Kulenoviće.
Druga razlika među nama je u tome što ste vi, Kulenovići, talentiraniji od nas. Naprimjer, među vama, Kulenovićima, postoje izuzetno značajni književnici, eto, ti si, naprimjer, jedan od najvažnijih i najvećih naših književnika, ti si Kulenović. Među nama, Filipovićima, književnošću se počeo baviti samo jedan čovjek, koji je uspio da napiše nekoliko komedija, odnosno igranih djela, od kojih je jedino "Rasemin sevdah" imao nekog uspjeha, ali Rasim Filipović, koji je živio u Zagrebu i bio član Udruženja književnika Hrvatske, nije se osobito proslavio svojim književnim djelima. Od nas drugih, niko nije ni pokušao da se bavi književnošću, dok je među Kulenovićima, eto, Hakijin sin, naprimjer, postao ugledni književnik u jednom modernom smislu te riječi, jer Tvrtko je danas zaista jedan od vodećih književnika u BiH.
Također, među vama postoje izrazito nadareni slikari, neprimjer, tvoj brat Muhamed bio je slikar, isto tako Hakija, Ahmed-bega Šeniđije sin je poznati slikar. Vjerovatno postoje i drugi koji imaju takvu inklinaciju ili smisao za neku vrstu umjetnosti. Baš u tvojoj porodici, tvoj sin Vuk je jedan od danas najpriznatijih kompozitora moderne glazbe, isto tako tvoja kćerka je talentirana balerina, koja, samo zbog toga što joj je rigorozni trening, kojem je bila podvrgnuta za vrijeme studija baleta u Lenjingradu, uništio članke, nije mogla da nastavi i ostvari veliku karijeru, koja je pred njom bila. Ali, s druge strane, unuka Mehmed-alibega Kulenovića Šaza bila je primabalerina u baletu sarajevskom i poslije se udala za najpoznatijeg našeg koreografa. Dakle, vi imate inklinaciju ka umjetnosti.
A, ima i treća karakteristika koja nas razlikuje, a to je da se vi, Kulenovići, odlično snalazite u svijetu, da vi znate sebi naći mjesto u svim okolnostima i pilikama, što nije karakteristika za nas, Filipoviće. Naprimjer, vi, Kulenovići, bili ste u posljednjem ratu raspoređeni na sve tri strane. Ti si bio na Titinoj strani, bio si sekretar ZAVNOBiH-a, najbliži saradnik Đure Pucara, dakle u vrhu same vlasti i politike. S druge strane, Džafer Kulenović, i tvoj i moj najbliži rođak, jer su Džafer i moja mati od brata i od sestre, bio je potpredsjednik Pavelićeve vlade i završio je u emigraciji, kao što znaš. S treće strane, sin Asim, sin Malić-bega Kulenovića Bukovače, o kojem sam maloprije govorio da su mu sinovi svi lijepi, bio je u štabu Draže Mihailovića, jer je bio jedini musliman koji je bio žandarmerijski pukovnik. Dakle, vi ste bili raspoređeni tako da niste mogli propasti, dok smo mi, Filipovići, "gdje prvi, tu i zadnji".
Najstariji od nas je bio Sulejman, koji je bio u nacionalnom komitetu Titinom i u prvoj vladi “Tito Subašić”, bio je u vrhovnom štabu kod Tite, i svi mi ostali Filipovići, od moje braće pa Ali-begovih sinova, da ne nabrajam sve Filipoviće, bili smo u partizanima. Čak niko nije bio ni u kakvoj drugoj vojsci. Kod nas je vladao princip "gdje prvi, tu i zadnji". Znači, imali smo jednu vrstu discipline koju je nametnula situacija u kojoj smo živjeli, a to je bliskost granice i da smo morali biti spremni svi da se uključimo u odbranu.
Dakle, ne može se reći da smo isti, ali smo veoma bliski.
Šta to znači, postoje osobine koje ljudi nose porijeklom svojim i onim što im preci ostavljaju u naslijeđe te ste vi, Kulenovići, bogati, a mi, Filipovići, smo jednostrani. Mi smo, uglavnom, koliko ja pamtim, a to je spominjao i Alija Nametak u jednom prilogu u analima Gazi Husrev-begove biblioteke, da je u jednom momentu 1921. godine u Glamoču uz ramazan teraviju klanjalo sa mukabelom sedam hafiza iz porodice Filipović. Dakle, u nas su se množili hafizi, a u vas su se množili političari.
No, kasnije je došlo do ispravke, jer se ispostavilo da u tom momentu u Glamoču nije bilo sedam nego devet hafiza Filipovića, najbližih rođaka koji su imali hifz, dakle znali su Kur'an napamet. Onda se zato i govorilo da su Filipovići carstva i svete knjige Kur'ana, a vi ste malo, vjerovatno zbog toga što niste bili toliko iznuđeni u upadima Morlaka, Uskoka i venecijanskih i austrijskih snaga, kao što smo bili mi u Glamoču, formirali jedan mentalitet koji se izražava u velikoj disciplini socijalnoj, koja je karakteristična za nas. Međutim, svejedno ostaje činjenica da smo mi veoma bliski, da smo rođaci, da smo uvijek živjeli u dobrim odnosima i da ćemo, vjerovatno, tako i nastaviti bez obzira na to šta nam život bude donio – objasnio sam svom rođaku Skenderu Kulenoviću.
