Riskirajući da djeluje suviše ličan, pa možda i patetičan, ovaj osvrt zapravo je samo ona bujica riječi koju autor, jednostavno, mora izliti iz sebe. Prvozamišljeni naslov bio je „Ljubica i Željko“. Dva tako lijepa, ljupka, miroljubiva imena. Ipak, ovdje, u isti naslov ne mogu ni pod razno. Niti u istu rečenicu! 

Ljubica je divna gospođa iz Prijedora koja je, slušajući na lokalnom radiju apel sugrađanina Ahmeta, odlučila od svojih usta odvojiti za hranu bolesnoj Muhibi. Od srca i s namjerom da samo bude podstrek drugima, da se bez obzira na vjeru i naciju, međusobno pomažu i poštuju. Ljubica i Muhiba u istu rečenicu itekako idu i trebaju ići!

U njoj nema mjesta za monstruma Željka Mejakića. Zloglasni gospodar najzloglasnijeg prijedorskog logora Omarska, prije deceniju i po uhapšen je, a 2009. osuđen na 21 godinu zatvora. No, kao što su do sada, zahvaljujući institutu prijevremenog oslobađanja, pušteni i mnogi drugi, pa i gori ratni zločinci od njega, i Mejakić će već za dva mjeseca biti slobodan.

I doći će u Prijedor! Tamo gdje žive i njegove preživjele žrtve. Njima se, kako to na Facebooku opisuje preživjeli zatočenik Omarske Drago Perković, „...valja očešati o njega u nekakvom tjesnacu, a Želja svakako nije posljednji Mohikanac u kojeg će prestravljene oči nekog od bivših logoraša s nevjericom da pilje. I da ih se plaše...“

I tako, opet, hej Prijedore, rano ljuta, pritišće te teška tuga. Umjesto da si neki drugi.

A ne trebaju ti, grade, više nikakvi mejakići, ni grubani, fuštari, kneževići, stakići, žigići, tadići, mrđe, radići, krkani, kvočke, sikirice, došeni, kolundžije, ivankovići, đurići, četići, zečevići, ljepoje, milojice, radakovići, drljače...

Tebi, grade, da bi bio neki drugi, treba divna gospođa Ljubica, koja je od svoje penzije odvojila da bi pomogla nani Muhibi. I trebaju ti i svi oni antiratni aktivisti koji su tu svakog 31. maja, na Dan bijelih traka, uz žrtve, uz one koji još traže da se sagradi spomenik za 102 ubijene prijedorske djece i da se jedna uličica u kojoj je živio svjetski poznati doktor i humanista kojeg ubiše u Omarskoj, nazove po tom velikanu, dr. Esi Sadikoviću.