Glavnog junaka ove priče možete svakodnevno sresti u većini sarajevskih bircuza, kafana i restorana. Poznat je u gradu. Ime nije važno, jer poenta je skrenuti pažnju na sudbinu čovjeka koji se pošteno i hrabro bori za vlastitu i egzistenciju familije.
Četnički snajper pronalazi ga na trebevićkoj liniji odbrane Sarajeva. Nemoćna konstatacija ljekara o fatalnim povredama glave i sumorni put u mrtvačnicu koševske bolnice. Dvadesetak sati kasnije, izlazi iz kome, okružen nedužnim žrtvama iživljavanja zločinaca u gradu pod opsadom. Iz mraka kliničke smrti probudila ga je, kaže, studen i hladnoća. Jedan od dvojice mlađih tehničara, pošto je ugledao kako potvrđeni mejt ustaje iz mrtvih, pada direktno u nesvijest. Ima ta tragična scena u onom odličnom filmu dobrog Benjamina Filipovića po scenariju Feđe Isovića... Uglavnom, dvadeset pet godina kasnije, naš junak još uvijek je službeno živ!
Iz državne kase prima neku crkavicu od invalidnine, a prijava na birou osigurava još tristotinjak konvertibilnih maraka. Premalo za školovati, opremiti i prehraniti djecu uz nezaposlenu suprugu. Zato svakodnevno s velikom torbom preko ramena obilazi sarajevske bircuze, kafane i restorane. Najpoznatiji je polulegalni hodajući preprodavač keramičkih noževa, kineskih rasvjetnih tijela, upaljača na elektronsko punjenje, različitih žileta i britvi, aparata za brijanje, kaiševa izrađenih od originalne imitacije skaja...
Posao ide solidno, zaradi se za cekera. Dok ga zdravlje služi, ne namjerava odustati. A kad ga noge i tijelo jednom izdaju, rezonuje da „u šteku“, ipak, ostaju mizerna državna invalidnina i „tri stoje“ sa biroa. Prirodno, djeca će u međuvremenu odrasti, osamostaliti se i krenuti svojim životnim putevima. Čerčil bi poentirao da su ti putevi natopljeni krvlju, znojem i suzama njihovog upornog oca. Koji se, eto, nikom nije predavao! Ni metku ispaljenom iz kragujevačkog snajpera marke Zastava M76, ni postdejtonskom kokuzluku, ni nehumanoj marginalizaciji najboljih među nama.
P. S. Bakir Izetbegović cinično najavljuje kako je njegova naredna životna st(r)anica biro za nezaposlene. Kad je već dovoljno bezobziran, arogantan i neutješno bahat, bilo bi korisno da tamo konačno vidi na šta liči stvarni bh. svijet. I da upozna raju čijim je sudbinama sa poljinskih visina feudalno rukovodio, upravljao i komandovao punih četvrt stoljeća.
