Nedavno usvojena Rezolucija Evropskog parlamenta o Bosni i Hercegovini ogolila je institucionalnu mizeriju te dokumentirala jad, bijedu i moralni prostakluk ovdašnje vlasti.
Tamo su u pedesetak tačaka stala silna prokockana obećanja, nacionalističke ublehe o integracijama, dokazi o srednjovjekovnim segregacijama, neispunjene obaveze, neodgovoreni upitnici, zaključno sa poražavajućim stanjem bh. društva. Nažalost, poniženi, uvrijeđeni, unesrećeni stanovnici sirotinjske balkanske državice mazohistički se ne bune zbog naslaganih šteta. K'o u onoj poznatoj pjesmi, ljudi nemoćno šute i fascinantno trpe.
Niko ne zaslužuje vlast poput bosanskohercegovačke! Jedni te isti budžetski pacovi godinama ovdje prosipaju jednaku šuplju priču, roštiljaju se po atraktivnim funkcijama, neumitno stare pred tv kamerama. U međuvremenu, cehove tog neodgovornog orgijanja kolektivno plaćamo s kamatama, iz plitkog džepa finansirajući tuđinske banke te birokratizirane monetarne fondove.
O vlastitoj budućnosti, konsekventno, ne razmišljamo, jer u totalnom je bezvlašću bilo kakvo planiranje prilično uzaludna rabota.
Kako smo samo beznadežno ograisali, pa nam evo dvije i po decenije nakon užasnog rata pod bubrege prodaju iste fore i fazone, bjesomučno reprizirajući uhodanu nacionalističku propagandu gdje bi jedni kao dezintegraciju, drugi kao konfederaciju, a treći kao unitarizaciju. Ti prokleti balkanski nacionalizmi - zaostale ideologije krvi i tla - nepobjedivi su aduti vladajućih politika na ovim zapuštenim geografijama već trideset i kusur godina.
Zato, „neka nam noža između naših zuba, bombe u našim rukama i beskonačnog prezira u našim srcima“. Ako smatrate da je citirana fašistička mantra nes(p)retno preuzeta iz svakodnevnog repertoara lokalnih nacionalista, na pravom ste putu. Jer dotični kvazilideri temeljito su oplemenjeni (zlo)duhom Benita Mussolinija. I stoga će najradije parazitirati na lukavoj strategiji širenja mržnje i straha kako bi nazor odbranili narativ o nemogućnosti postojanja jedinstvenog bosanskohercegovačkog društva. Živ je Duče, crko nije!
