Jedna od najznačajnijih kulturno-historijskih adresa u Istanbulu jeste čuvena Aja Sofija. Znate već priču o tome kako su Osmanlije nekadašnju vizantijsku crkvu iz 6. stoljeća pretvorili u džamiju. Tokom sekularističke Ataturkove vladavine neobični sakralni objekat postaje muzej. Od 1985. godine pripada svjetskoj kulturnoj baštini, pod zaštitom UNESCO-a.
Ipak, režim u Ankari prijeti ukidanjem prethodne odluke. „Aja Sofija se više neće zvati muzejom. Taj status bit će joj oduzet. Oni koji dođu u Aja Sofiju posjetit će džamiju“, nervozno najavljuje Erdogan. Vela havle, što bi rekli smireni Japanci...
I mi u Bosni i Hercegovini imamo primjer sličan istanbulskom. Eno, u kraljevskom gradu Jajcu prkosno propada ruina od nekadašnje crkve i bivše džamije. Poput Aja Sofije, trebalo bi da je pod zaštitom UNESCO-a. Zahvaljujući lokalnim glupostima, međutim, dovedena je u prilično jadno stanje. U crkvi Svete Marije krunisan je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Na tom mjestu pogubljen je od osmanlijskih okupatora, a crkva prenamijenjena u Sultan Sulejmanovu ili Fethija džamiju.
Prije sto i kusur godina, austrougarski osvajači cijeli su prostor proglasili nultim spomenikom kulture. Tek 2003. jednako će postupiti i nadležna Državna komisija. Očigledno uzalud, jer nižerangirani političko-vjerski praznoglavci uporno se nisu u stanju dogovoriti o načinu raspolaganja zajedničkom, bosanskohercegovačkom kulturnom baštinom.
Uobičajeno nacionalističko prepucavanje o tome je li starija koka ili jaj(c)e, idiotski sukobi oko posjedovanja grunta na crkvu, odnosno polaganja vlasničkih prava na džamiju, doveli su neprocjenjivi artefakt o srednjovjekovnom postojanju i kontinuitetu bosanske države do zapuštene ruševine koja nikome i ničemu ne služi.
Nego, jesu li SDA i HDZ, to jest Katolička crkva i Islamska zajednica, konačno ustanovili kome pripada vodopad u Jajcu, budući da se Muzej AVNOJ-a odavno upisao među ateiste?
