Sveučilište u Mostaru, u narodu poznatije kao SUM, krunisalo je prošle hefte Miroslava Lajčaka titulom počasnog doktora. Summa summarum, slovački ministar vanjskih poslova zahvalio se mostarskoj univerzi na dodijeljenom priznanju, a usput je održao i konstruktivan dijalog sa čelnikom Hrvatske demokratske zajednice. I najzahtjevnije hercegbosanske picajzle mogle su biti zadovoljne namještenim prizorom. Šarene zastave, službeni protokol, namrgođeno osiguranje, poziranje pred objektivima zainteresirane sedme sile... Sve je, da prostite, izgledalo poput susreta dvojice važnih državnika. Taman kako ne treba!
Dragan Čović je iskoristio svečanu prigodu da podsjeti zaboravne pojedince na Lajčakove nezaboravne rezultate tokom rukovođenja Uredom visokog predstavnika. Nije se, vala, naročito oznojio. Da sada ne spominjemo onu neslavnu epizodu nasukavanja na (s)Prud pod jarbolom Milorada Dodika. Gluho i daleko bilo.
Kako vidimo, Bosna i Hercegovina je neočekivano postala atraktivna diplomatsko-turistička destinacija. Zato valjda strani funkcioneri učestalo špartaju od Une do Drine, od Save do mora. Navedene posjete najčešće se ne planiraju niti se najavljuju preko zvaničnih bosanskohercegovačkih institucija. Lajčak, stoga, ne predstavlja nikakav izuzetak, već primjer(ak) koji potvrđuje naopako pravilo. Naime, drskim ignoriranjem i zaobilaženjem legalnih državnih adresa bavili su se brojni nepozvani gosti iz komšiluka, susjedstva, bijeloga svijeta...
Kome god se krijesta (na)digne u stanju je drsko negirati bosanskohercegovački suverenitet. Zato je suštinski važno resetovati kompletan sistem. I vratiti državne simbole sa pripadajućim diplomatskim običajima na fabričke postavke. To jeste teško, ali nije nemoguće. Kako bi se razni plenkovići, vučići, vulini, grabarke, brnabićke, lajčaci i ostali alčaci okolo prestali šepuriti k'o horozi po kokošinjcu.
