Čarobno je neopisiv bosanskohercegovački krajolik. Naprosto, ne postoji ovdje rješenje za koje društveni uglednici nisu u stanju izmisliti problem. Tako nam grah pao u politici, ekonomiji, školstvu, zdravstvu, a o međunacionalnim turbulencijama da i ne govorimo.
Nažalost, čak i u nazor reformiranom svijetu pravosuđa nerijetko eskaliraju verbalni obračuni kojih se ne bi postidjeli ni najažurniji konzumenti neuglednih drumskih birtija.
Potpuno nepromišljena reakcija potpredsjednice Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća u povodu zagonetnog sarajevskog susreta zvaničnika američke administracije sa „tri lica iz sudnica“, proizvela je ozbiljnu aferu iz koje bi, po svemu sudeći, dotična Ružica Jukić mogla izvući deblji kraj.
Žestoko je, eto, zamjerila Amerikancima jer su nenajavljeno ugostili lokalne trudbenike iz oblasti pravosuđa, Branka Perića, Gorana Nezirovića i Tomislava Ljubića. Razumljivo, ambasada ne pokazuje nikakav interes za javnu polemiku. No comment!
Brže-bolje, Milan Tegeltija ogradio se od Jukićeve. Rekao je da njene optužbe ne predstavljaju zvanične stavove VSTV-a, državne institucije kojom suvereno rukovodi i komanduje. Hladnokrvno su reagirali i učesnici predmetnog druženja.
Uglavnom, prozvanu trojku Jukićeva nije naročito impresionirala. K'o da gledam, na kraju će skandal tiho otići u zaborav. Pjesnički kazano, sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snegovi i šaš...
Još uvijek nije saopšteno da li su naslagane optužbe, kao i pripadajuće reakcije, direktno utjecale na iznenađujuću odluku VSTV-a o prolongiranju prethodno dogovorenog roka za izbor glavnih kantonalnih tužitelja u Sarajevu, Bihaću, Tuzli i Orašju.
Ukoliko se, naime, pravi razlozi za najnovije odgađanje imenovanja kriju u recentnim događajima, biće da se iza brda nešto krupno zakotrljalo. I da su moćni autoriteti upleli prste u tužiteljsko kadroviranje. Ispadne li drugačije, onda nikom ništa. Nastavljamo po uhodanoj šihtarici...
