Diter Ceče (Dieter Zetsche) povukao se nakon 13 godina s čela „Mercedesa“ i otišao u penziju. Blage vanjštine, toplog pogleda, legendarni Dr. Z, koji je rođen u Istanbulu, bio je veoma poštovan u svijetu autoindustrije. Slušala sam nekoliko puta na „Mercedesovim“ prezentacijama iskreni aplauz, uz duboki naklon, koji su mu upućivali zaposlenici. 

No, da ode u stilu doprinio je, vjerovali ili ne, ljuti konkurent, BMW. Napravili su oproštajni video koji je u trenu obišao kuglu zemaljsku, iskazujući poštovanje Cečeu za njegov doprinos autoindustriji.

Maestralno iskoristivši konkurenciju, BMW je uz poruku „napokon slobodan“, posjeo Ditera (glumca naravno) u BMW i8 roadster! OK, u garaži pored njega bio je i „Mercedes“ iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Uslijedio je na Twitteru pristojan odgovor iz „Mercedesa“ na „trol“ konkurencije: "Hvala BMW-u za ljubaznu sugestiju, ali smo 100 posto sigurni da se on odlučio za #switchtoEQ". Dalje se zviždi.

Tako to rade znalci. Razmišljaju, kreiraju, prate, postavljaju trendove, dižu ljestvice, ruše barijere. I ne kukaju. To su ostavili nama. 

Za nevjerne tome: Možemo sve, ne sputavajte nas

Elem, dok se zaljubljenici u automobile, fanovi dvaju giganata, stubova njemačke industrije, prepucavaju po društvenim mrežama ko je koga nadmudrio, u Mordoru ništa novo.  

Gore mreže, ali ne zbog ogromnog uspjeha Kraljevića iz Viteza, koji su napravili prvu jahtu potpuno proizvedenu u BiH. Otišla je u Njemačku, na Sajam nautike. Denis Kraljević, vođa projekta, nahvalio je domaće firme stacionirane u Vitezu i oko njega, pojasnivši nevjernim tomama da za uspjeh imamo sve nadohvat ruke i da ne trebamo sami sebe sputavati.

Žedni uspješnih priča, mediji su se raspisali o jahti. Al' ne bi dugoga vijeka. A i kako će pored nesretne Samre i inih samri.

Ćosović-Hajdarević, zastupnica SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, poznata po tome što ne briše, već samo piše, prebrojala na Facebooku krvna zrnca kadrova koje je postavila Vlada KS. Izračunala da je više vlastimira nego hajrudina. Valjda. Šovinistički, sramotno, primitivno, retrogradno.  

Al' nije to suština kojom se želim baviti.

Dao nam Bog, al' nam đavo ne da  

Zamislila sam se, gledajući u svoju djecu, nad odgovornošću onih čiji jezici zlo sipaju, a da okom ne trepnu. Kamoli razmisle.

Odgovornost javno izgovorene riječi. Šta je to, jede li se to? - odgovor je iz vica koji bi se mogao glatko pripisati većini naših političara. Pri tome ću ovaj put zaobići kule i gradove iz predizbornih bajki, koje svako uređeno društvo, što mi, naravno, nismo, pamti i propisno kažnjava.

Mislim na mnogo opasniju stvar: Samra, trujete nam djecu!

Zbog vas i sličnih vama državne firme vode nam podobni, a ne sposobni. Rođaci, a ne uspješni menadžeri. Zbog takvog odnosa djeca nam idu u Njemačku, jer vide ko ovdje (ne) može uspjeti. Zbog neodgovornosti, ljudske i političke, svaki dan nam je „uljepšan“ fašizmom, šovinizmom, seksizmom, primitivizmom, rasizmom, ksenofobijom...

Zbog uskih mozgova i opasnih politika, uspjeh Kraljevića iz Viteza je incident, a ne svakodnevica. Koliko samo utopijski i naivno zvuči: pustite da rade one koji znaju, pustite da vode one s vizijom. Ne svrstavajte nas u torove.

Ne radite, zapravo, ništa. Samo se sklonite. I vama će biti bolje.

Ako se pitate kakve veze imaju Diter s početka i Samra s kraja teksta - nikakve. Ama baš nikakve.