U Bileći je jučer otkriven spomenik ratnom zločincu, četničkom vojvodi i generalu Dragoljubu Draži Mihailoviću. Zločinac se, dakle, uz logističku podršku svojih potomaka, vratio na mjesto zločina.
Doduše, širi rejon općine Bileća važio je i danas važi za jedno od najstrašnijih gubilišta muslimana Hercegovine u Drugom svjetskom ratu. Okolica Bileće, poznato je, bila je posijana jamama smrti, u koje su žive bacane cijele muslimanske porodice iz tog kraja, o čemu se, kao i o drugim masovnim ubistvima i klanjima muslimana u tom kraju, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća javno nije smjelo govoriti.
Stoga je svejedno da li kameni zločinac svjedoči o svojim zločinima u samom centru Bileće ili u nekom od okolnih sela, iz kojih su, netom po završetku Drugog svjetskog rata, mnogi Dražini vojnici preko noći zamijenili kokarde petokrakama, pripremajući se, kako smo ne tako davno svjedočili, za nova klanja i ubijanja.
Tužno je jučer bilo gledati potomke nekada navikanih srpskih partizanskih porodica iz Bileće, među kojima se posebno sokolio aktuelni načelnik Mihajilo Vujović. I njegovi, kao i dlanovi ostalih prisutnih, pucali su od aplauza kamenom Draži, a sve da bi mu, iako davno upokojenom, pokazali kako je ideologija bratstva i jedinstva njihovih, partizanskim spomenicama i ordenjem okićenih očeva i djedova bila puka laž.
Naravno da im treba vjerovati, jer na otkrivanje spomenika zločincu Mihailoviću tamo gdje je nekad stajao čuveni bilećki partizanski spomenik, danima niko od nekadašnjih, još živih partizana nije reagirao. Čak je jedan od njih pozdravio ustoličenje Draže “sred pušaka bajoneta”, pjeneći mantru da kokarda može stajati uz rame petokrake.
Sve što se jučer događalo u Bileći, događalo se uz blagoslov aktuelne politike Republike Srpske. To je ona politika koja se uporno zaklinje u “nezavisnu socijaldemokratiju”. Baš kao što su se svojevremeno u bratstvo i jedinstvo zaklinjali djedovi i očevi onih koji su jučer aplaudirali mrtvom četničkom vojvodi Draži Mihailoviću.
