Nedavno je generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Antonija Guteresa (Guterres) u Njujorku žestoko kritizirao Kenet Rot (Kenneth Roth), dugogodišnji direktor “Human Rights Watcha”. Rot je u “Washington Postu” napisao da, kada je odbrana ljudskih prava u pitanju, Guteresov “record” (dosje) u tome je slab i tanak.

I drugi se slažu da je čelnik UN-a elokventan, politički maher, koji sve tačno kaže, ali izbjegava pokrenuti akciju da se kazne i osude brutalni kršitelji ljudskih prava. 

Tjeranje cara do duvara

Notorna epizoda krvave sapunice je i produženo Guteresovo eskiviranje pokretanja akcije kojom bi UN tražio sankcioniranje Saudijske Arabije i prestolonasljednika Muhameda bin Salmana zbog neviđenog kasapljenja novinara Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi).  

Guteres se još pravda kako niti od jedne zemlje članice UN-a, čak ni od Turske, iako službena Ankara stalno kritički govori o tome, nije dobio zvanični zahtjev za pokretanje istrage o Kašogijevom ubistvu.

Džaba što su mu ovdašnji novinari predočili dokaze kako su od 1993. godine u UN-u sedam puta pokretali neovisne komisije za istragu - sa svega tri državna mandata. Najpoznatije su one oko atentata na libanskog premijera Refika Haririja (2005), kao i oko ubistva pakistanske premijerke Benazir Buto (Bhutto) 2007. godine.  

Simptomatično, ali ne i politički iznenađujuće, umjesto vlastite inicijative, ovaj je generalni sekretar zatražio da se o svemu izjasni Vijeće sigurnosti UN-a. Oni koji prate rad ovog foruma znaju da se često radi o “rogovima u vreći”, jer među stalnih pet, koji se pitaju i imaju pravo veta - Rusija i Kina imaju različite stavove od Amerike, Engleske i Francuske kada je Bliski istok u pitanju.

Nema sumnje da bi se Trampova administracija suprotstavila kažnjavanju Rijada i opalila veto na bilo kakvu rezoluciju koja bi značila sankcije Saudijcima. Odavno su to najvažniji - ciljano odabrani američki saveznici u regionu punom tenzija, koji svakog časa može eksplodirati, ne kao obično, već nuklearno bure baruta.  

Guteres, očito, ne želi biti ni poput Kofija Anana (Annan), koji je razbjesnilo američku administraciju kada je 2004. vrlo opasnom Džordžu Bušu (George W. Bush) poručio da je “irački rat bio nelegalan”.

Kad su Saudijci u pitanju, Guteres kao da viri iz Trampovog džepa pa ostaje tek da se vidi na kojoj će strani historije ovaj generalni sekretar UN-a završiti.  

Muslimani na dnu mora

Što se tužne sage o novinaru Kašogiju tiče, kakve li ironije, jedino Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) proziva saudijsku monarhiju u svom stilu - oštro i otvoreno. Ali, sve to više miriše na neku regionalnu trgovinu nego na principijelnu kritiku.  

Uostalom, Erdoan je već sebi izgradio globalni brend opravdano komentirajući, ali neprihvatljivo politizirajući ama baš svaku tragediju u kojoj su muslimani bili i ostali žrtve – od Bosne, preko Palestine, do Mijanmara, prozivajući Zapad za duple standarde.

No, kad se sve sabere, muslimanima trebaju tihe i nepolitičke džamije, a glasne političke reforme.  

Treba im glasnost koja bi anulirala korumpirane diktature i obuzdala apsolutističke režime i superbogate petrolejske dinastije. A ne politička galama koja ih dodatno razjaruje, frustrira, pa čak i radikalizira!

Toga bi morali biti duboko svjesni u Sarajevu, u koje se sve više “investira” i politički i finansijski upravo iz Ankare i Rijada.  

I kako u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ne manjka informacija, ali je politička mudrost brzopleta, pa inercija o islamu bez granica (između Istoka i Zapada) ostaje naivna i idealistička efemerija, valja se jednostavno upitati - je li beskrajna empatija oko tragične smrti lidera Muslimanske braće Muhameda Mursija donekle pretjerana? A totalna šutnja oko novinara Džemala Kašogija (bez klanjanja njegove dženaze u Sarajevu) potpuno nepravedna!

Kojim se to ljudskim, vjerskim ili političkim aršinima vode oni koji opravdano tuguju, ali prečesto, prateći druge - zastrašujuće pogrešno reagiraju?! 

Riječ je o ljudskim pravima

Onomad je Guteres u prisustvu UN predstavnika za pitanja genocida, bivšeg sudije Haškog tribunala Adame Dienga, koji je u više navrata za “Avaz” govorio o Srebrenici, lansirao i kampanju protiv govora mržnje. Ali, generalni sekretar je opet ostao nedorečen. Ne može se vrući krompir stalno prebacivati na tuđe dlanove.  

Na pitanje novinara šta želi kazati o smrti Muhameda Mursija, hladno je rekao da je čelnica UN Komisije za ljudska prava Mišel Bešele (Michelle Bachelet) “već imala prilike da se o tome oglasi”.

Na stranu što je bivši predsjednik Egipta za Zapad bio i ostao kontroverzna politička figura, Mursi je bio politički zatvorenik kome su ostala uskraćena fundamentalna ljudska prava – da se liječi od dijabetesa i svega onoga što prati ovu podmuklu bolest. Pa ga je to, bez adekvatne terapije, i ubilo. Nema tu teorija zavjere s kojima se licitira.  

Radi se, dakle, o ljudskim pravima!

Otuda ne može, a da se ne otme cinična usporedba da je kojim slučajem Mursi završio kao ratni zločinac Ratko Mladić - u pritvoru Haškog tribunala, o njegovom bi zdravlju brinuo cijeli ekspertni tim najboljih UN doktora.  

Možda su u Sarajevu na to trebali principijelno podsjetiti svjetsku javnost, pa i Guteresa. A ne biti puki apologeta nekoga ili nečega, devalvirajući tako vlastitu bosansku historiju.

Jer, Bosanci su vlasnici vlastite planetarne tragedije pa se bosanska riječ još nadaleko čuje u svijetu rasizma, ksenofobije i sve pomamnijeg jeftinog populizma.