Beogradsko suđenje HuseinU MujanovićU, uhapšenom prije godinu pod optužbom da je, navodno, 1992. godine počinio ratni zločin nad srpskim civilima u Sarajevu, privodi se kraju.

Mujanović je u maju ove godine, logično, negirao krivicu za djela koja mu se stavljaju na teret, a, kako je rekao, ne zna ni da su počinjena.

Ne iznenađuju montirane optužnice koje godinama protiv Bošnjaka, uglavnom na osnovu lažnih iskaza nekredibilnih svjedoka, distribuira srbijansko pravosuđe.

Ono što iznenađuje je odnos države BiH. Kako to da Mujanović u pritvoru leži skoro godinu, da mu je i suđenje u završnoj fazi, a da niko iz Ambasade BiH u Beogradu ili neko od drugih zvaničnika, ako ništa iz sarajevske općine u kojoj živi, nije se udostojio da ga posjeti i upita treba li mu šta.

Kada je svojevremeno Tuzlak Ilija Jurišić bio uhapšen u Beogradu, sve dok nije izbavljen iz zatvora, građani Tuzle, njegovi saborci, kao i zvaničnici grada i Kantona, bili su na nogama, pružajući mu svu moguću pravnu, pa i finansijsku pomoć, kako bi dokazao svoju nevinost. Jurišić je izdržao i svijetla obraza napustio Beograd, svjedočeći tako da ni obraz grada iz koga dolazi nije ništa manje svijetao i čist.

Je li neko iz BiH svjesno kurbanio Huseina Mujanovića ili je on za Sarajevo, za svoje saborce s kojima je tokom agresije dijelio dobro i zlo nebitan lik, jer ne pripada brigadi skutonoša i zanosača tura aktuelnih političkih vođa entiteta, kantona i općine u kojoj je nastanjen, vidjet ćemo narednih dana.

Šta god da je u pitanju, nepravda kojoj je boravkom u srbijanskom pritvoru izložen Husein Mujanović nije ništa veća od nepravde nanesene nebrigom prije svega grada i općine iz kojih dolazi, a za čije temelje je bio spreman i život dati.

Štaviše, ova druga je gorča i više boli. Gradonačelniče i načelniče, stidite se!