Sabahudin Ramić, predsjednik Saveza boraca Federacije BiH, nije bitke vodio samo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Odvažno, kako to dolikuje vojniku, on se posljednjih godina borio iz dana u dan, ali ovaj put ne protiv agresora, s puškom u ruci, nego za prava svojih saboraca, papirom i olovkom. 

Zahvaljujući njegovom nesebičnom zalaganju te grupi ljudi koje je imao oko sebe, borci su nakon deset godina dobili svoj zakon.

Sate je provodio u razgovorima s predstavnicima vlasti, ubjeđujući ih da daju podršku zakonu koji će biti odskočna daska i temeljni dokument da borci ostvare 16 prava koja su im zakonom data. Nije dozvolio da borci ponovo budu izigrani. Vratio je dostojanstvo najzaslužnijima što mi danas živimo u miru i blagostanju.

Njegova je želja da se konačno zna ko je branio ovu zemlju, a ko su „lažnI“ borci, koji dobro hajruju, iako rata i puške nisu vidjeli. Time što zakon obavezuje nadležne da objave registar, Ramić je dotjerao cara do duvara.