Nekad davno, biće i deset godina unazad, sjedi društvance kod Tetka na Ciglanama, pije se gemišt, piva, pa priupitah Slavišu Šućura:

“Šta misliš, je li nam u državi loše zbog toga što nas vode lopovi ili što nas vode glupani?”

“Glupani, naravno”, bez zadrške reče Slaviša. “To što se pokrade je sitnica u odnosu na ono što propadne zbog neznanja i lošeg menadžmenta. To je najveći problem u državi, veći i od korupcije.”

Pojeo vuk magarca

I stvarno, svaki dan smo svjedoci grandioznih gluposti koje nam prezentiraju političari na svim nivoima vlasti. Lokalni, recimo, danas asfaltiraju cestu, a sutra je već raskopavaju kako bi postavili neke cijevi.

Državni, danas potpisuju, insistiraju na ulasku u NATO, a sutra neće tamo, nema tih para, nema načina da ih naćeraš. Koliko nas košta ova “piškit ću – kakit ću” politika, teško je izračunati.

Sjetimo se naplatnih kućica na magistralnom putu kod Prijedora. Odlične su, divne te kućice, sjajan, moderan projekat. Dotični objekat ima samo jednu manu, izgrađen je na potpuno pogrešnom mjestu.

Zeznuli se u nekih stotinjak kilometara. Izgradnja kućica je koštala 2,5 miliona maraka, a za njihovo uklanjanje iz budžeta je izdvojeno 1,5 miliona. “Prava sitnica,” rekao bi Bing. I ko je odgovarao za ovu omanju greščicu? Niko, naravno. Pojeo vuk magarca.

Nebojša Radmanović nedavno izjavi: „Za modernu Bosnu i Hercegovinu trebaju nam bošnjački iskreni partneri.“ O kakvoj modernoj Bosni i Hercegovini priča ovaj srpski nacionalista, nije jasno.

Jer država u kojoj nas on i njegov šef dijele na Srbe, Hrvate i Bošnjake nikako ne može biti moderna, niti on zaslužuje boljeg partnera od ovoga kojeg ima, dakle od Bakira.

S kim bi ti to da pregovaraš, Radmanoviću? Sa Čerčilom i Bizmarkom možda? Vjeruj, Bakir ti je taman mjera. Kao stvoreni ste jedan za drugog. I, što se tiče te tvoje „moderne Bosne i Hercegovine“, nemam sumnje da nas ti i Bake nećete moći uvesti u nju jer oba ostavljate utisak ljudi koji ne znaju instalirati aplikaciju na laptop.

Svaki čovjek uzima ono što nema

Kada je Mahatma Gandi studirao pravo na koledžu u Londonu, profesor Piters ga nije baš volio. Jednom taj profesor priupita mladog studenta:

“Gospodine Gandi, ako hodate ulicom i nađete paket u kome je mudrost i torbu u kojoj je novac, šta ćete od toga uzeti?”

“Torbu s novcem, naravno,” odgovorio je Gandi.

Profesor Piters se nasmiješi: “A ja bih ipak uzeo onaj paket u kome je mudrost.”

“Naravno”, odgovori Gandi. “Svaki čovjek uzima ono što nema.”

Kod nas izgleda sve Gandi do Gandija. Samo se uzimaju pare, s tom razlikom što mudrosti nema ni na mapi.