Grmi, sijeva, frka se sprema povodom izbora novog čelnika državne Agencije za istrage i zaštitu. Neophodne lobističke aktivnosti odavno su pokrenuli vječiti rivali iz Srpske demokratske stranke i Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Dragan Mektić formalno je zadužen da instalira SDS-ovog pouzdanika u direktorsku fotelju. Ministru sigurnosti Bosne i Hercegovine „na crtu izlazi“ prikriveni akter svih poslijeratnih muljaža u obavještajno- špijunskoj zoni odgovornosti. Pogađate, radi se o Sredoju Noviću.
Uglavnom, konkursna procedura za SIPA-inog šefa privedena je kraju. Prijavilo se pet-šest jurišnika na utjecajnu poziciju. U skladu sa evropskim konvencijama o ljudskim pravima, raspoloživi kandidati isključivo su Srbi. Nijednog Hrvata nema na mapi, Bošnjaka ni za lijeka. Tako je valjda normalno u polurezervatima otvorenog tipa, gdje se vladajući autoriteti dogovorno rastaljuju po nacionalnom ključu. Halalite na tradicionalnoj nepristojnosti, ali, majkamustara, vazda se ovdje znalo šta je ključ i čemu brava služi.
Rukovođenje SIPA-om dejtonski je višestruko prepušteno (republičko)srpskoj strani. Ali zato Obavještajno-sigurnosna agencija BiH pripada Bošnjacima, tojest Stranci demokratske akcije, a Granična policija, budimo krajnje konstitutivni, Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Jednako diskriminirajuća matrica decenijama se, nažalost, primjenjuje i prilikom (pre)ostalih imenovanja u državno-entitetskim instucijama. Kako naopako stoje stvari zadugo nema ni teoretske mogućnosti da se nakaradna praksa promijeni. Tako je, jelte, zakucano političkim konsenzusom između SDA, HDZ-a i partnerskih stranaka iz RS-a.
Tamo gdje direktorske funkcije ne dijele po sposobnostima eventualnih kandidata, nego striktno po nacionalnim aršinima, trebaju se (za)brinuti za vlastitu budućnost. Međutim, ko šljivi moderne principe u razočaravajuće neprincipijelnom društvu! Izgleda, uostalom, da i strancima dotično zapišavanje prilično godi.
