U protekle dvije godine Graničnu policiju BiH, što zbog odlaska u penziju, što zbog dobrovoljnog raskida ugovora o radu, napustilo je čak 183 uposlenika. Oni koji misle da je sa ovim brojem odlazak graničnih policajaca stao, grdno se varaju.
Za posao u kome svakog trenutka može da izgubi glavu, ni kriv ni dužan postati predmet istrage i godinama se vući po sudovima dokazujući nevinost, gdje mu pred dvorištem, kao opomena što je „zakopao prste“ u prekogranični kriminal štićenih kriminalaca začas može „zacviliti“ eksplozivna naprava (svi se sjećamo afere „šećer“ i terora nad policajcima koji su otkrili kriminal) granični policajac, zavisno od čina i radnog mjesta, mjesečno naplati između 900 i 1.200 maraka. Neki će reći da i nije loše, ali...
S bh. policijskim certifikatom, znanjem i iskustvom koje sa sobom nose, mnogi od domaćih policajaca, ne samo iz Granične policije, već i iz drugih policijskih agencija, već duže vremena posao dobivaju u zemljama zapadne Evrope, mahom u zaštitarskim agencijama. Jedni, opet, prihvataju bilo kakav drugi posao, samo da se kutarišu uniforme koju su nekad s ponosom nosili.
Problem napuštanja aktivne policijske službe u BiH, i nije toliko nerješiv i težak, koliko je težak odgovor na pitanje šta nadležne državne institucije čine da zadrže osposobljen policijski kadar, i usto, zaposle novi, mlađi, posebno onaj koji motri na sigurnost državne granice.
Od dejtona do danas, ni jedna vlast nije se plaho otimala za resor kakav je Granična policija BiH. Jednostavno, riječ je o resoru kroz koji ne protiču značajna budžetska sredstva i koji je vlastodršce oduvijek zanimao tek toliko da zaposle nečijeg sina, bratića, stranačkog bajraktara i njima slično.
Svjedoci smo da šverceri iz Srbije i Hrvatske u BiH svakodnevno prevoze migrante, tražene kriminalce, dobrovoljce s ukrajinskog ratišta, sitnu i krupnu stoku... Da se razumijemo za takvo stanje, kriva je država i oni koji je vode, a ne oni koji joj služe za 900 maraka plaće.
