Iskreno ne znam čije je internet-glasilo “Stav” i ko stoji iza njega. Je li to Islamska zajednica, SDA, ili neko treći, možda su i nezavisni, ne znam, ali je riječ o desničarski orijentisanoj policiji koja na svojim stranicama uvijek ostrašćeno kritikuje i najmanji nagovještaj ljevičarskog angažmana.

Nema valjanog razloga da se ne možemo šaliti

Desničarima je, najčešće, kao hirurškim putem odstranjena individualnost, kreću se u grupama, s mentalitetom čopora i, u pravilu, nemaju smisao za humor, to je poznata stvar i nema se tu šta puno dodati. Tako se na kritici “Stava” ovaj put našao duhoviti tviter status poznatog bosanskohercegovačkog novinara Bakira Hadžiomerovića.

Bakira možete voljeti ili ne voljeti, ali ostaje činjenica da niko nikad u regionu nije ni blizu napravio tako gledan politički magazin kakav je bio njegov. Gledanost “60 minuta” i dalje je nedostižna. Kada bismo sve čitaoce “Stava”, od prvog do posljednjeg broja, pomnožili s hiljadu, još ne bismo ni blizu dostigli gledanost samo jedne epizode magazina “60 minuta”. Matematika je neumoljiva, a u ovom slučaju govori o nečijem zanatu i profesionalizmu.

Povodom vijesti da su navijači reprezentacije kolektivno u Zenici klanjali džumu prije utakmice, Bakir skandiranje „Fanatikosa“: “Ko ne skače, mrzi Bosnu, hej, hej, hej!”, duhovito parafrazira na svom tviter profilu: “Ko ne klanja, mrzi Bosnu, hej, hej, hej!”

Ne vidim šta je sporno ako neko prije utakmice klanja ili se na bilo koji način moli Bogu, siguran sam da tako razmišlja i Bakir, ali isto tako nema valjanog razloga da se time ne možemo zezati i šaliti. Pogotovo kada to moljakanje Boga za dobar rezultat prelazi iz sfere individualnog i postane grupno, javno manifestiranje, kao što je to ovdje bio slučaj.

Šizofreni napadi na novinara

No, ne vidi uredništvo “Stava” ovaj slučaj tako. Ovo je povod za potpuno šizofrene napade na novinara. Pa tako za Bakira kažu da i “trideset godina nakon propasti komunizma baštini komunizam”. Dalje pišu da ima “militantne, sekularističke svjetonazore” te da je “medijski predator.” Kako su sve ovo izvukli iz kratkog, duhovitog tviter statusa, ostaje nepoznanica.

Nadalje se “Stav” trudi da nam objasni kako je to bilo u komunizmu koji taj šejtan Bakir tako snažno zagovara, pa kažu: “Ako ste bili profesor ili učitelj, bolje vam je bilo da vas niko ne vidi da klanjate.” Čudno, pošto mi je lako pretpostaviti da je pola uredništva ovog informativnog odrona završilo mejtefe baš u doba toga zlog i crnog komunizma kad se navijači nisu kolektivno i javno molili Bogu prije utakmice.

Ali, nije im ovo bilo dovoljno, pa nam još pojašnjavaju: “Ako ste bili inžinjer ili naučnik bilo koje vrste, bilo je isto tako, jer vjera nema veze s naukom. Doktor, rudar, ekonomist, kasirka, portir, direktor… a pogotovo ako ste bili neki “državni organ”, tek onda vjera nije smjela imati nikakve veze s vama.

Ustvari, radilo se o protjerivanju vjerskih osjećanja i morala na margine društva, insistiranju da se čovjek u javnosti ne vodi moralom koji potječe iz vjerskih tradicija, nego isključivo partijskim moralom, postavljanju dileme i izbora pred ljude – ili vjera ili profesionalno ostvarenje i napredak, a često i bilo kakvo zaposlenje.”

Nikad nije bilo manje morala nego danas

Pored niza gluposti iz ovoga pasusa koje mi je mrsko i komentarisati, moram se ipak osvrnuti na postavljenu tezu da faktički nema morala bez morala koji potiče iz vjerskih tradicija i da je u komunizmu “moral bio na marginama društva“. To valjda znači da je danas moral u epicentru društva. Ih, ta nemojte kasti, dragi vjernici iz “Stava”! Nikad religija nije bila dominantnija, a nikad nije bilo manje morala nego danas. Osvrnite se malo oko sebe.

No, ostaje činjenica da nam klanjanje džume prije utakmica nije pomoglo da se plasiramo na Evropsko prvenstvo. Možda je vrijeme da promijenimo taktiku.