Prve pouke o vjeri dobio je od oca i majke

Ovaj interes se kod Muhameda javio veoma rano, pa je naučio da čita prije nego što ga je otac upisao u mekteb, dakle u petoj godini života. Prve pouke o stvarima vjere dobio je od oca i majke, a u mektebu je prošao cijeli program vjerske obuke koji je tada važio, a koji je podrazumijevao savladavanje arapskog pisma i postizanje sposobnosti čitanja i izgovora teksta, upoznavanje sa osnovnim tekstovima koji se koriste u namazima i osnovnih dova u obraćanju Allahu, dž. š., te postizanja sposobnosti tečnog čitanja kur'anskog teksta.  

Najslabija strana tog načina obrazovanja bila je što je kur'anski tekst, osim kad se radi o nekim najvažnijim i najčešće korištenim surama, ostajao učenicima nepoznat u svom značenju.

Nakon što je završio prvu hatmu u mektebu, Muhamed je 1936. godine započeo školovanje u Trećoj osnovnoj školi u Banjoj Luci, koja se nalazila nasuprot poznatom zatvoru zvanom „Crna kuća“ i već u prvom razredu bio istaknut s obzirom na to da je u školu došao sa znanjem čitanja i pisanja oba pisma i pokazao interes za čitanje koje je njegov učitelj, izvanredni pedagog i veoma dobar čovjek, zapazio tako što je primijetio da za vrijeme nastave koja ga nije interesirala krišom čita.

Kako mu je Muhamed bio najbolji đak, on mu je na kraju godine poklonio knjigu sa posvetom „Svom najboljem đaku“, a radilo se o kratkom romanu poznatog ruskog pisca Aleksandra Sergejeviča Puškina „Kapetanova kći“. Taj poklon na njega je tako snažno djelovao da se posvetio čitanju svega što mu je palo pod ruku, a kuća je bila puna knjiga i časopisa.

Blago mudrosti narodne usmene književnosti

U tom periodu njegovog života je vrlo značajnu ulogu u njegovom odgoju i obrazovanju igrala činjenica da su neke njegove bliske rođake, koje su znale u Sulejmanbegovoj kući kao gosti boraviti duže vremena, a osobito njegova amidžična Hiba i tetična Paša, znale ogroman broj narodnih priča koje su mu pričale prije spavanja, a koje je pamtio i neke od njih i sam kasnije pričao svojoj djeci.  

One su mu tako omogućile da upozna bogato blago mudrosti koje sadrži narodna usmena književnost, pogotovo ako se tome doda i obavezno čitanje narodnih epskih pjesama koje je prakticirano i tokom nastave u školi i u kući, osobito za vrijeme ramazanskih večeri.

U tome je majstor bio njegov bliski rođak Bećir – Bećo Filipović, kasnije poznat kao zatvorenik četiri logora (Dahau, Stara Gradiška, Goli otok i Karadžićev logor zvani Tunjice), koji je ramazan uglavnom provodio u kući svoga amidže Sulejmanbega kako bi mogao lakše postiti, jer je to bilo teško u uvjetima ishrane i života u tadašnjim konviktima.

Sulejmanbeg je bio pretplaćen na gotovo sva izdanja izdavača i sve publikacije muslimanskih društava. Razni izdavači kao Bekir Kalajdžić, Kopčić i dr., zatim Paher i Kisić, braća Ćokić i slični, redovito su mu slali svoja izdanja, a bio je pretplaćen i na „Zabavnu biblioteku“ Matice hrvatske i sva izdanja „Srpske književne zadruge“ Matice srpske.

Mnogo ozbiljniji način mišljenja

U kuću su svako jutro dostavljane novine „Politika“ iz Beograda, „Obzor“i „Jutarnji list“ iz Zagreba i „Pravda“ iz Sarajeva, a Muhamed je najviše volio čitati godišnjake i kalendare svih kulturnih društava i novina, a najradije je čitao godišnji „Kalendar“ „Politike“, koji je bio pun stripova i raznovrsnih priča, i „Ježa“ sa mnogim karikaturama i šaljivim štivom.

Postepeno je prešao na sistematsko čitanje domaćih, a zatim i stranih pisaca. Može se slobodno reći da je već do petnaeste godine pročitao sve što je bilo objavljeno u tzv. Plavoj, Crvenoj i Zelenoj seriji biblioteke „Svjetska književnost“ koja je izlazila u Beogradu, kao i sva djela objavljivana u Zagrebu u Matici hrvatskoj, specijalno seriju njemačkih klasičnih pisaca, a kako je Sulejmanbeg uvažavao želje i potrebe svoje djece, bio je pretplaćen i na izdanja „Nolita“, „Binoze“ i velike biblioteke „Karijatide“ izdavača Gece Kona.

Sve ovo je još više razvilo Muhamedov interes za svijet knjige i intelektualni svijet uopće i pridobilo ga za jedan mnogo ozbiljniji način mišljenja, a to je u velikoj mjeri odredilo njegovu budućnost.