Lijepo je bilo pročitati vijest da je posljednjeg dana 2019. godine iz Kazneno-popravnog zatvora u Bihaću na slobodu pušten Fikret Dedić, čovjek koji je postao simbol nepravednog društva, u kojem se strogoća zakona trenira samo na najslabijima.
Fikret je završio u zatvoru zbog krađe tri metra drva kako mu se djeca ne bi smrzla, dok u isto vrijeme, naprimjer, za velike privatizacijske pljačke godinama niko ne odgovara.
I opet se jedino „obični“ narod digao na noge da pomogne Fikretu kako bi u krugu svoje porodice dočekao Novu godinu. Na sudski račun uplaćen je novac da bi Fikret mogao na slobodu. Kaže da mu je teško palo kada je saznao da je osuđen na pola godine zatvora zbog sječe drva.
Izlazak Dedića na slobodu je nada da će i vlast u 2020. godini osigurati više socijalne pravde u BiH. Pravde zbog koje će mladi, ipak, odlučiti ostati u BiH, a neće sreću tražiti na Zapadu.
Pravde u kojoj više nećemo gledati migrante kako bosi po zimi prose na ulicama bh. gradova iako neko dobiva novac za brigu o njima.
Dok ne dobijemo državu u kojoj će za svaki prekršaj biti jednaka kazna za sve i gdje neće biti „jednakijih“, mladi će perspektivu tražiti negdje drugo, jer više nemaju snage da se bore s korupcijom u javnim preduzećima, prilikom obrazovanja, zapošljavanja...
Dok ne napravimo takvu državu, neće nas primiti ni Evropska unija, a ni susjedi nas neće više cijeniti.
Što to prije shvatimo, bit će nam svima bolje. Vrijeme je da ova zemlja konačno krene krupnim koracima naprijed i izađe iz blata u kojem je proteklih 20 godina. Blata u kojem tri metra drva neće biti presudna za opstanak jedne porodice.