Porodica Mirsada Mulasmajića jedva sastavlja kraj s krajem.

Demobilisani borac nema nikakvih primanja, dijete ide u školu, supruga bolesna.

Nažalost, stotine je mirsada u Bosni i Hercegovini koji teško žive. Priča ovog čovjeka je, ustvari, paradigma stanja u BiH. 

Njegova rečenica da, ako kokoši nisu snijele nekoliko jaja, to jutro nema doručka, diže kosu na glavi, zaustavlja knedlu u grlu.

To je isti onaj većinski svijet kojem pripada i Fikret Dedić iz Bužima, koji je robijao zbog tri metra drva. I bio je ranjavan braneći BiH od agresora. 

S druge strane, svakodnevno svjedočimo bahatosti onih koji ne znaju ni za Mirsada ni Fikreta. Nisu čuli.

Nemaju vremena. Žive na visokoj nozi.

I nikada ih niko ne bi spomenuo da oni nisu krivi za stanje u državi u kojoj žive Mirsad i Fikret. 

Oni su krivi za sve dublji jaz između bogatih i siromašnih. Prema podacima UN-a, u BiH u potpunom siromaštvu živi 15 posto stanovništva, dok je gotovo polovina stanovnika na rubu siromaštva. 

Ali to nije podatak koji bi mogao nasekirati, naprimjer, članove Predsjedništva BiH.

Njih više sekira gdje će koji stati i ispozirati fotoreporterima u briselskim dvorima.

Idu izbori, mora se udaljiti od brata po funkciji da bi bilo “nama naše, njima njihovo”, “vidi našeg, vidi vašeg”.