Koliko je zajednica na društvenim mrežama bila grlata protekli mjesec očekivalo se da će na izborima, uprkos pandemiji koronavirusa, biti rekordna izlaznost. 

Još jednom smo naivno povjerovali kako je naše društvo spoznalo principe demokratije, ali... Lako je lupetati u kontaminiranom online prostoru od šetnje nekih stotinjak metara do dezinficiranog biračkog mjesta gdje će se po svojoj svijesti i savjesti odabrati politički subjekt ili pojedinac.

Nije tačna uvriježena fraza kako su svi isti i kako se nema ko birati. Ukoliko bismo svrsishodnije koristili tradicionalne i nove medije, a, recimo, manje gledali falš takmičenja za pjevaljke i pjevače ili lascivne zadruge i slične svinjarije, sigurno bismo pronašli kandidatkinje i kandidate koji zavređuju povjerenje.

Zbog toga će nam se ponovo dogoditi da manjina vlada većinom, odnosno da su najvjerniji birači oni koji su zaposleni u organima uprave ili javnim preduzećima, jer u strahu od sankcija izlaze na izbore i, kako vole reći, biraju manje zlo. Više nego izvjesno je da se moraju i revidirati birački spiskovi. 

Nemoguće je da, naprimjer u Tuzli, pravo glasa ima 111.707 stanovnika, a da Grad Tuzla po popisu iz 2013. ima ukupno 110.979 stanovnika sa i bez prava glasa.

Nešto je truhlo u izbornom procesu, ali i cijeloj državi. Broj stanovnika koji je u BiH evidentiran po popisu iz 2013. godine, prema zakonu brojeva, ne odgovara efektivnom broju stanovnika koji su tokom cijele godine u državi. Od popisa je prošlo sedam godina i evidentan je egzodus građana u zapadne i treće zemlje.

Analogno tome, procenti izlaznosti u budućnosti će biti još i manji, ali to neće zabrinuti vladajuće oligarhije kojima aktuelno stanje društvene svijesti i kretanja apsolutno odgovara.