Milorad Dodik dobio je malo svježeg zraka zahtjevom Sonje Karadžić da se skine ploča s imenom njenog oca i osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića sa Studentskog doma na Palama. To, međutim, ni izdaleka ne znači da mu se glava, u političkom smislu, ponovo neće naći pod vodom.
Spisak potrebnih promjena Dejtona i suštinskih reformi Ustava Bosne i Hercegovine koji su početkom sedmice u Vašingtonu na saslušanju u Kongresu, kao preporuku Bajdenovoj administraciji, predstavili Medlin Olbrajt, Danijel Server i Januš Bugajski, nagovještava nemirne snove za sve koji pozivaju na prekrajanje granica BiH, podržavaju sistemsku korupciju i koče napredak ove zemlje prema Evropskoj uniji i euroatlantskim integracijama. Lider bosanskih Srba tu, naravno, nije jedini, ali je na prvom mjestu.
Uglavnom, visoki predstavnik Valentin Incko ima razloga za zadovoljstvo. Osokoljen nedavnom snažnom podrškom zapadnih centara moći, natjerao je Dodika da, ni mjesec nakon što ga je osobno izvrijeđao na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, podvije rep i ekspresno ukloni tablu s Karadžićevim imenom, pola godine prije zadatog roka!
Kabadahija i beskompromisni „borac za nezavisnu RS“ u trenu se pretvorio u miroljubivog i konstruktivnog političara. Doduše, Dodik je još daleko od pozicija koje je zastupao prije dvadesetak godina, kada ga je i sama Medlin Olbrajt, zbog priznanja genocida u Srebrenici i poziva na hapšenje i slanje Karadžića i Mladića u Hag, nazvala „daškom vjetra na Balkanu“. Ali, prvi korak unazad već je napravio.
Od ostalih koraka, kako se dalo naslutiti iz posljednjih poruka iz Vašingtona i Brisela, zavisit će njegova sudbina. Politički salto mortale već je jednom izveo. Ako to bude uvjet njegovog opstanka na vlasti i ako ne bude suviše kasno, nemojte sumnjati, napravit će ga još jednom.
