“Nije kriv” - 43 glasa od ukupno 50 republikanskih senatora spasila su Donalda Trampa (Trump) od osuđujuće presude.

Znači li neuspjeh osude Trampa da je pogreška bilo i pokušati? Nipošto. Suđenje je imalo različite ciljeve. Bio je to prvi pokušaj da se ukaže na odgovornost za smrtonosni napad na američki Kapitol. Suđenje u Senatu privuklo je strastvenu pažnju javnosti.

Dramatičnim snimcima napada rulje, koje su ove sedmice predstavili demokratski senatori, svjedočili su milioni Amerikanaca. Prezentacija je bila mučan podsjetnik ko su najvatrenije Trampove pristalice i da je političko nasilje stvarna prijetnja u Americi.

Drugo, suđenje je rezultiralo političkim ishodom. Jasno je da stranka ostaje u rukama Donalda Trampa, ali je taj stisak počeo slabiti. Jer upadljivo je da se sedam senatora okrenulo protiv još popularnog bivšeg predsjednika vlastite stranke.

Treći bitan razlog je vraćanje povjerenja u institucije. Tramp je odbijao priznati rezultate izbora, razvijajući teorije zavjere o velikoj izbornoj krađi te dajući svojim pristalicama direktan poticaj da “pravdu” uzmu u svoje ruke i udare na institucije države.

Suočavanje Trampa s njegovim djelima u najvišim institucijama pokazuje da su SAD u stanju zaštititi se od samovolje i zloćudnog djelovanja moćnih pojedinaca, čak i ako oni to čine s pozicije predsjednika.

No, ključni ispit mora položiti Republikanska stranka. Nadati se da će se partija Abrahama Linkolna (Lincoln) vremenom distancirati od ludila populizma, izolacionizma i agresivne retorike u koju je zapala pod vodstvom Trampa i vratiti se svojim izvornim tradicionalnim američkim principima, čiji je osnovni temelj vladavina zakona i razuma, a ne teror ostrašćene rulje.