Život Amre Šabić-el-Rejes (El-Rayess), Bišćanke s američkom adresom, bio bi mnogo manje stresan bez misli o Bosni i Hercegovini, stanju u domovini, načinima kako da se život njenih stanovnika učini lakšim i kako da ova zemlja konačno krene putem stabilnosti i prosperiteta. Status profesora na čuvenom Univerzitetu “Columbia”, uspjesi koje postiže i u književnosti, ugled koji uživa u različitim sferama američkog društva, sasvim su dovoljni za pristojan život i američki san koji je ostvarila nakon studija u SAD.

Ali uprkos svim obavezama, ova uspješna žena uporno govori, piše i diše za Bosnu. Svojom knjigom “Mačka kojoj nikad nisam dala ime”, ličnom, ali i zajedničkom pričom svih Bosanaca i Hercegovaca iz Bihaća i drugih gradova pod opsadom, širi istinu o genocidu i stradanju.

Zbog nesposobnih bh. političara, koji ne nalaze za shodno ni da pozovu uspješne bh. građane koji u svijetu brane interese ove zemlje, Amra možda i ne bi trebala raditi njihov posao, ali drugačije ne može, jer iz Bosne je nekada davno otišla, ali Una, Bihać, Sarajevo… iz njenog srca nisu.

Prepoznali su to vijećnici pa su Amri Šabić-el-Rejes ove godine dodijelili Povelju “26. februar”, najveće priznanje Grada Bihaća. Amra je uzvratila porukom da joj nijedna američka ili svjetska nagrada nije značajnija od priznanja rodnog Bihaća.