Nesposobna, sama sebi dovoljna, bh. vlast koja se obrukala u procesu nabavke vakcina u očima običnih smrtnika doživljava se kao ovozemaljska kazna za sve počinjene grijehe. Šta je zgriješio obični bosanskohercegovački čovjek da svakodnevno doživljava nova razočarenja i klizi u agoniju i apatiju?
Sve je tanja slamarica, reći će mudri ljudi, koji su nekad u jastucima čuvali novac za ne daj Bože. Globalna pandemija stegnula je kaiš bh. građanima najviše od završetka agresije. Novca je sve manje u slamaricama, ali i u bankama.
Zloslutne tvrdnje potvrđuje podatak da bh. građani imaju manje novca na računima za štednju, a da na transakcijskim računima čuvaju novac za crne dane.
U neuređenom sistemu, kakav je naš, bez jasnog plana i vizije, bez definiranog „puta pacijenta“, građani čuvaju crkavice ako bi ih, kojim slučajem, zakačio koronavirus. U državi bez vakcina, s nedefiniranim putevima pacijenata, jedino što im preostaje jeste da život spašavaju iz svog džepa, nerijetko odvajajući od usta.
Kriza je bilo i bit će, ali je sada već jednogodišnja pandemija do kraja ogolila nesposobnost gospodara naših života. Narod k'o narod, obično kaže da bira manje zlo, ali u ovom slučaju ne može se amnestirati od odgovornosti, jer je vlast personifikacija naroda iliti glasača.
Bez sumnje, slijede nam turbulentni mjeseci. Novca je sve manje, a rješenja ni na vidiku. Impotentnoj vlasti ni ''afrička šljiva'' ne može pomoći, kao ni bh. dijaspori, koja se zabavila sobom i u domovinu ne može više slati silne milione maraka.
Vlasti se prave nemušte, krivce traže u drugima. Kad stomak progovori kod običnog puka, bit će kasno za sve njih.