Istraživački medicinski institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta u Vašingtonu predviđa da bi broj preminulih od posljedica infekcije koronavirusom u BiH do jula ove godine mogao biti veći od 10.000.

Najteža situacija, najavljuju američki eksperti, našu zemlju očekuje sredinom aprila i početkom maja, a, prema svim pokazateljima, a posebno mjerama koje se poduzimaju na suzbijanju pandemije, značajniji pad broja zaraženih očekuje se tek u junu.

Stanovnici BiH već su naviknuti, zaleđeni, šokirani crnom statistikom i svakodnevnom tugom zbog izgubljenih života. Brojevi mrtvih i novoinficiranih, kojima nas svaki dan bombardiraju zdravstvene ustanove, aktivirali su svojevrsni odbrambeni mehanizam, pa svako ko želi sačuvati zdrav razum odbija da razmišlja, dublje analizira stanje u kojem smo već izgubili jednu manju općinu u ovoj državi i u kojem svakodnevno ostajemo bez blizu stotinu naših najdražih, komšija, sugrađana.

Prosječan stanovnik ove zemlje i nema mnogo izbora, osim da strepi ili spas potraži u susjednim državama.

Međutim, imaju li pravo, jesu li zaista toliko nehumani i od vlastitog naroda odrođeni zvaničnici ove zemlje, pa da ovu kugu 21. stoljeća tako mirno promatraju, a vlastitu nesposobnost, nekoordiniranost, neznanje pokušavaju čak i pravdati?

Zar je moguće da u danu u kojem bude ugašeno više od 90 ljudskih života direktor, ministar, premijer idu kućama u 16 sati?!

Je li to i u najtežim danima od rata traje tihi rat entiteta, zar postoji veći i vitalniji interes od zbijanja redova i što brže nabavke vakcina!? Kakvi su to ljudi da u ovako katastrofalnom scenariju i još crnjim prognozama za mjesece koji slijede baš niko od njih nije osjetio ni trun odgovornosti i podnio ostavku?