Izvjesni Mahir Mešalić, član Predsjedništva DF-a, povodom sastanka američkog izaslanika za zapadni Balkan Metjua Palmera (Matthew) ievropske zvaničnice Angeline Ajhors (Eichhorst) s liderima bh. stranaka, poručio im je svima kolektivno da se „ne igraju državom“.
U pismu Mešalić udara sve redom, s izuzetkom svojih koalicionih partnera iz SDA, stidljivo ističući da i među njima ima onih kojima nije mrsko „legitimno predstavljanje“, ali odmah potom naglašavajući da se oni „malo manje pitaju“.
DF putem pisama dijeli lekcije učesnicima sastanka, jer njih na sastanak niko nije ni pozvao, što je zapravo i najbolja simbolička poruka šta SAD i EU trenutno misle o relevantnosti ove stranke u BiH.
A „igranjem državom“ može se nazvati upravo ono što Komšić čini. Njegovih već više od 10 godina „borbe za državu“ preko stolice u Predsjedništvu rezultiralo je tim da BiH nikada nije imala goru diplomatsku poziciju i manje otvorenih vrata u svijetu.
Njegove velike riječi o građanskoj i multietničkoj BiH rezultirale su sve gorim odnosima između građana i naroda te HDZ-u dale vjetar u leđa upravo za zahtjeve „legitimnog predstavljanja“. Njegovo vođenje stranke dovelo je do toga da se DF od vodeće stranke lijevog centra danas pretvori u jednu rastrojenu ljušturu od koje bivši članovi i glasači bježe glavom bez obzira.
A treba li tek spominjati nesebično održavanje SDA-ove kriminalno-porodične oligarhije na pozicijama moći, branjenje njihovih koruptivnih skandala ili ultranacionalističke ispade njegovih savjetnika? Treba li spominjati i to da onaj koji na sva usta demagogizira o građanskoj državi javnu podršku uživa još tek od ponekog radikalnog elementa SDA? Jesu li to Komšićevi partneri za građansku i multietničku državu?
Ili je sva ta patetična bujica kvazipatriotizma tek unosno sredstvo iza kojeg se krije jedno veliko ništa, a koje Komšiću već godinama omogućava najviše funkcije i enormna primanja za malo rada i puno pogubnih rezultata? No, rezultati posljednjih lokalnih izbora i odnos međunarodne zajednice šalju jasnu poruku da ta demagogija više ne pije vode.
