Svojevremeno je vlast u Tuzlanskom kantonu, tačnije u februaru 2014. godine, ignorirala zahtjeve radnika nekoliko preduzeća, da bi poslije „narodne revolucije“ morali podviti rep i podnijeti ostavke, a iza njih ostalo je zgarište zgrade „Sodaso“ - simbola radničke Tuzle.
Zbog toga samo naivni mogu tvrditi kako su upozorenja rudničkih sindikalista „pucanj u prazno“ i da neće doći do masovnijih protesta ako se odluka o slanju 111 radnika na čekanje ne stavi van snage.
Nezadovoljstvo u rudnicima tinja godinama, a federalne izvršne vlasti su obećanjima uspijevale gasiti požar. No, čini se, sada se došlo do zida.
Rudarima je onemogućeno održavanje štrajka, a menadžmentu nije zabranjeno donošenje odluke o slanju radnika na čekanje.
Šta je s dogovorom iz maja 2021. godine? Je li mrtvo slovo na papiru? Očito da jeste i da su aktuelne vlasti i rukovodstvo koncerna samo kupovali vrijeme.
S rudarima se nije šaliti. Oni jedu hljeb sa sedam kora i jedni su od najčasnijih članova našeg društva. Međutim, i rudarsko strpljenje je na izmaku. Dok moćnici voze skupe automobile, imaju luksuzne nekretnine, rudari rade u nehumanim uvjetima, riskirajući živote za opstojnost elektroenergetskog sektora.