Ekonomija, privreda i životni standard građana, sve su to “strane” riječi većini naših političara kojih se oni najčešće sjete u predizbornim kampanjama.

S druge strane, sve i jedno ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da su upravo to teme koje su bh. građanima prioritetne. Ma kako oni sebe nazivali, bitnije im je da imaju šta jesti nego jesu li Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili ostali.

Ipak, nažalost, te teme vrlo rijetko čujemo kad su u pitanju problemi kojima se bave izabrani funkcioneri.

U Bosnu i Hercegovinu do kraja mjeseca treba stići 300 miliona eura sadake Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Velikodušna je to pomoć. Međutim, radi se o kapljici u moru uzimajući u obzir potrebe naše države. One su višestruko veće, a špekulira se da su nam potrebne oko dvije i po milijarde maraka.

Spomenuti iznos moguće je dobiti isključivo od MMF-a, i to posredstvom zaključivanja novog kreditnog aranžmana. Ali, za razliku od donacije od 300 miliona eura, za ovaj znatno veći iznos bh. političari moraju raditi.

Godinama slušamo kako su BiH potrebne reforme i u ovom slučaju je to tako. Sad zasad MMF ne pristaje odobriti novi aranžman bez reformi, a s druge strane za pregovaračkim stolom su oni od kojih ne možemo čuti riječi “ekonomija”, “privreda”…

Uzimajući u obzir da su izabrani Srbi, Hrvati i Bošnjaci ponovo posvađani, i to zbog zabrane negiranja genocida, teško je očekivati da će zdrav razum prevagnuti i da će bh. političari pristati na donošenje reformskih zakona.

A radi se o reformi sistema javnih nabavki, za koji se godinama zna da služi kao stranačka kasa za finansiranje potreba vladajućih. Tu je i reforma energetskog sektora koja bi omogućila uređenije i pravednije tržište BiH. Spominje se i kreiranje jedinstvenog registra privatnih računa građana, a kako bi se moglo ući u trag prljavom novcu koji se prebacuje s računa na račune.

Ipak, teško je očekivati od političkih predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka da rade na dobrobit građana, jer negiranje genocida je bitnije od životnog standarda građana. Apsur(dno).