Mirnog okupljanja majki i žena Srebrenice i Podrinja na Trgu slobode u Tuzli danas neće biti. Hajra Ćatić, majka Nihada Nine Ćatića, ratnog reportera koji je iz opkoljene Srebrenice poslao posljednji vapaj savremenom svijetu prije početka genocida, preselila je na bolji svijet.
Na ovome nije dočekala pravdu, nije uspjela pronaći barem jednu Nininu koščicu, iako je u višedecenijskoj potrazi zalazila i u minska polja.
Otišla je mirno i tiho, kako je i živjela, ali s neispunjenom posljednjom željom.
Majka Hajra je, kao i mnoge druge srebreničke majke, imala samo jednu želju - vidjeti mezar svoga sina!
Svi koji su poznavali majku Hajru dobro znaju koliko je bila posvećena potrazi za kostima bošnjačkih žrtava genocida u Srebrenici. Godinama je bila na čelu najtužnije kolone majki svakog 11. u mjesecu, tražeći da se zločinci kazne, a posmrtni ostaci pronađu.
U jednom od naših posljednjih razgovora na Trgu slobode priznala mi je kako je najviše boli to što zločince svakodnevno sreće u Srebrenici i diljem Podrinja.
Nije ih se plašila. Naprotiv! U javnim istupima je bila direktna u prozivanju onih koji su organizirali i izvršili genocid prvi put na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Hatidža, Nura, Zumra, Šida, Hasiba, Sabaheta, Hajra… Zauvijek odlaze srebreničke majke, ali… Ostat će sjećanje na njih i amanet koji su nam ostavile. Naša je obaveza da nastavimo potragu za posmrtnim ostacima njihove djece i da ih dostojanstveno ukopamo.
Njima je ovozemaljski život bio teži od smrti. I nama će biti sve teži ako skrenemo s njihovog puta i dozvolimo da izblijedi sjećanje na žrtve genocida. Bošnjaci su mnogo puta kroz historiju svoju zaboravnost krvlju platili. Zbog majki Srebrenice i njihove nepronađene djece, ovoga puta pravo na zaborav nemamo jer zaborav je put u novi genocid. Majci Hajri neka je vječni rahmet, a nama obaveza da pronađemo kosti Nine Ćatića i drugih žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
