U trenucima dok i međunarodna zajednica i domaća javnost pozdravljaju okupljanje probosanske opozicije i dok se pokazuje historijska odgovornost čelnika vlasti i opozicije da zemlja ne uđe u ratne turbulencije, Bakir Alispahić, čovjek s američke crne liste, putem svog portala već duže vrijeme pokazuje radikalno lice - koje nije novo.

Radi se o osobi koja se zbog svojih poslova našla i još je na zvaničnoj američkoj crnoj listi.

Također, riječ je o bivšem ministru unutrašnjih poslova Republike BiH koji je više mjeseci proveo u pritvoru nakon što su polovinom februara 1996. tadašnje jedinice IFOR-a i NATO-a za Evropu izvršile desant na teroristički kamp na Igmanu. Tom prilikom kamp je prestao s radom, a o kakvoj se jedinici radilo, najbolje potvrđuju dokazi da su pucanje u mete vježbali na fotografijama akademika Muhameda Filipovića i tadašnjeg predsjednika SDP-a Nijaza Durakovića.

Nakon rata Alispahić se preodjenuo u plašt biznismena i velikog interesanta i lobiste u namjenskoj industriji. I dok je on bio siva eminencija te strateške ekonomske oblasti, i to preko svog pouzdanog igrača, bivšeg KOS-ovca Envera Mujezinovića, bilježene su stotine miliona KM gubitaka.

Tek preuzimanjem te oblasti i njenim stavljanjem u ruke Vlade FBiH, odnosno u ruke resornog federalnog ministra energije, rudarstva i industrije Nermina Džindića, ta industrija počela je bilježiti oporavak i dobit višu od 100 miliona KM!

To je bolna tačka zbog koje Alispahićev portal Patria (NAP) udara po Fahrudinu Radončiću i SBB-u, a ne nikakav tobožnji patriotizam nepoznatih novinara.

Alispahić je, u duhu svog poznatog poslovanja, te portale registrirao na ime svojih vozača, misleći da će to pasti u zaborav. Pokušaj unošenja smutnje među sve ujedinjeniju opoziciju i pokušaj slabljenja kompromisa na način da se Izetbegoviću ne slabi pregovaračka pozicija naspram Dodika i Čovića, očigledno smetaju radikalu koji je poznat po svojim proiranskim opredjeljenjima i radikalnoj „halki“, koja je već nanijela previše štete bošnjačkom političkom faktoru.

Očigledno je da su se neki, poput ratnog ministra Alispahića, uželjeli novog rata u kojem bi ratno profiterstvo i politička ubistva opet došla u njihov posjed, kao i njihov lažni patriotizam, gdje bi svi oni koji žele mir bili navodni izdajnici, a oni junačine na tuđoj nesreći i tuđem životu.