Loptu je uzeo Ivica Osim. Štraus s Grbavice sad dribla jednog, drugog, trećeg igrača. I, dragi slušatelji, dok protivnici Osimu ne uzmu loptu, ostavljamo vas da slušate bečke valcere iz našeg studija... Pričalo se da je jednom prilikom u radioprijenosu ovo rekao legendarni komentator Mirko Kamenjašević.

Muzika, vjerovatno, tada nije puštena, jer se, ako se i desilo, radilo tek o maštovitoj opasci komentatora, ali "valcer" Štrausa s Grbavice nije prestajao godinama poslije, kao što će teško i u budućnosti prestati.

Taj ples kroz glave ljudi, ta moć da opčini ljude, da uvijek bude razborit i na pravoj strani, nije ništa drugo nego do najskladnija muzička ili plesna izvedba.

A znao je to napraviti Ivica Osim iako nikada nije imao cilj da impresionira, a u tome je i ležao najveći mangupluk popularnog Švabe.

Bio je jednostavan, ali itekako ozbiljan i karizmatičan, te je mogao stajati uz rame najvećoj gospodi, ali i običnim radnicima. Mogao je to Ivica Osim, isto kao što je znao sa specifičnim karakterom sarajevske raje, ali i Japanaca.

Mogao je dići nos do neba jer je imao karijeru, novac, rezultate, porodicu, ali nije. Mogao je on to kao niko drugi, ali se uvijek vidio dijelom raje, a raja je znala da među sobom ima nekoga ko se neće rađati baš svakog dana.

Ivica Osim otišao je u 81. godini, ali se bez imalo ustručavanja može reći da je otišao jedan od najvećih sportista koje je naš sport imao. Njegov Željo, njegov grad, njegova BiH i njegov svijet pamtit će da su imali Švabu, a to je svakako velika privilegija.