Nedavno Vojin Mijatović reče kako zna „dva jako stručna momka“ koja su radila na suzbijanju kibernetičkih opasnosti, ali isto tako priznade da to nije ni približno dovoljno da bi se Bosna i Hercegovina branila od takvih stvari.

Možda ima i koji više stručnjak od dva koja je spomenuo Vojin, ali opet to svakako nije dovoljno. Posljednje dojave o bombama u našoj zemlji svakako se ne mogu podvesti pod kategoriju cyber napada, iako su mnogi, i stručni i nestručni, potrčali da se oglase o tome, ali mogu biti pokazatelj koliko smo se sposobni braniti i od pravih ataka koji se mogu podvesti pod kibernetički rat.

Otvoreno je pitanje koliko je ova država sposobna nositi se s eventualnim računarskim napadima na sisteme poput CIPS-a, Centralne banke, CIK-a ili nekih drugih koji su poput žila kucavica za svako, pa i naše društvo.

Bez obzira na to što će, vjerovatno, svi još jednom konstatirati da smo i na tom planu nejaki, jer jasno je da naša pamet odlazi masovno, ne može se niko oteti dojmu da jednostavno vlasti ni na tom planu nikada nisu ni radile ozbiljno.

Uostalom, koga ovdje brinu stvari koje su za cijeli svijet svetinja, a radi se i o ličnim podacima građana?

Današnjim vlastodršcima potrebniji su stručnjaci za uhođenje novinara, političkih rivala, sudija, tužilaca nego oni koji bi branili državu od ataka hakera. Hoće li se nešto promijeniti, nije teško pretpostaviti. Dok vladaju, oni će štititi poslovne saradnike, ljubavnice i stranačke kolege. Građani nikada i nisu bili na prvom mjestu, pa zašto bi bili i sada?