Prijedlozi Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva BiH, za nove ambasadore u 14 država uzburkali su ionako klimavu političku scenu u BiH i kao doliven benzin na vatru rasplamsali sumnje u to da u državi može išta normalno funkcionirati, a da nije povezano s nekim ličnim interesima i političkim željama i ambicijama pojedinaca!
Ma koliko nas uvjeravali u to da je riječ o iskusnim diplomatama, da ima i mladih, ono što upada u oči jeste da se radi o jednim te istim osobama koje su na političkoj sceni prisutne skoro 25 godina.
Kome je u politici i diplomatiji u BiH novo ime Zlatka Lagumdžije ili, recimo, opskurnog preletača Damira Arnauta, čovjeka koji u životu nije zaradio marku mimo budžetskih jasli i koji je, po potrebi, kad mu zatreba, mijenjao stranke? Taj isti Arnaut bit će novi ambasador u Njemačkoj. I bit će nagrađen. U tu istu Njemačku zbog Arnauta i inih dnevno idu hiljade mladih iz BiH. Bježe od nepravde i politike podobnih.
Niko ne zna koje su njegove zasluge, osim ambicija da bude nešto.
Zlatko, Damir, Haris, Osman... Sve je isto, samo Bakira u Predsjedništvu nema. Nova/stara imena ustvari su šamar građanima BiH. Na spisku nema mladih ljudi. Iako ima, od 14 ih je dvoje. Na listi su oni koji se ne mogu pohvaliti da su u životu nešto postigli samostalno.
Bh. diplomatija tako je postala baza za stranke i njihove ljude, njihove želje i ambicije, a preko leđa naroda. Nova vlast, stare navike.
Pitanje je samo šta je Denis Bećirović naučio iz grešaka prethodnika i da li je išta. Da jeste, sebi ne bi dozvolio ni Zlatka ni Damira. Pitanje je, također, čime je dugogodišnji ambasador SDA po svjetskim destinacijama Haris Hrle zadužio Denisa ili osmorku.
Bilo kako bilo, Bećirović je pogazio ranije dogovore i obećanja. Naljutio je i matičnu stranku, ali i lidere osmorke.
