Građani Bosne i Hercegovine su gladni.
Ne svi, očigledno. Ne oni koji žive na državnim jaslicama, ni oni koji kupuju Mercedese od 315.000 KM. Već oni najugroženiji, stariji ljudi. Zamislite svoje nane/nene/bake ili djedove kako rove po kontejnerima ne bi li pronašli nešto ili vrijedno za prodaju, pa makar i za koju marku, ili nešto za jelo.
Zamislite majku ili oca kako posljednji zalogaj daje djetetu kako ono ne bi bilo gladno.
Živjeli i preživjeli smo to u ratom razorenoj Bosni i Hercegovini. Zar opet danas moramo?
Potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosi nešto manje od 3.000 KM. Bez ikakvog luksuza! S druge strane, prosječna plaća, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, iznosi 1.190 KM.
Stanovnici Bosne i Hercegovine pravi su mađioničari preživljavanja. To već godinama govorimo, a sa svakom novom dolaze nova poskupljenja, kao da nas neko testira gdje nam je granica i koliko je možemo/moramo pomjerati iznova.
Odluka da li danas platiti jedan od nagomilanih računa ili kupiti hranu jeste ona koju ne želite donijeti. Ako već niste morali.
Pomislite na baku Milku, koja je korisnica Udruženja “Pomozi.ba” i preživljava od njihovih obroka. A ista baka Milka među prvima je donirala 10 KM za građane Turske i Sirije nakon razornih zemljotresa. I onda kažu da narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje. E, pa baka Milka ovakvu ne zaslužuje. Narod BiH zaslužuje puno više, a zadovoljit će se i dostojanstvenim životom. Ovo danas se tako ne može nazvati.
Skuplja od potrošačke korpe sigurno jeste smrt. Možda se zato toliko borimo da preživimo.
