Bakir Izetbegović u gostovanju na N1 u emisiji Amira Zukića djelovao je kao putnik na “Titanicu”. Pred potop! Uistinu, nikad gore nije izgledao. Fizički pomalo izobličen, nervozan, sve vrijeme je lupkao ručicom po stolu i nervozno reagirao na nimalo ugodna pitanja koja mu je voditelj postavljao.
Ponavljao je floskule da nema vlasti bez SDA, govorio da je on za građansku državu, pa onda se ponovo pozivao na bošnjački legitimitet preko kluba u Domu narodu, poručujući da on ne ferma što je uspostavljena natpolovična i građanska i troetnička većina.
Druge je optuživao za prodaju državnih interesa, pa ih onda opet kumio za koaliciju, i tako ukrug. Otkrio nam je Izetbegović i vlastitu viziju države, više je puta poredeći s firmom, parcelom i zgradom. Za uspostavu vlasti doslovno je kazao: “Hajmo dogovoriti da podijelimo te fotelje.” I to je tačno pokazatelj onoga šta je država u tom neofeudalnom mozgu: firma, zgrada, vlasništvo, privatni zemljišni posjed koji se po interesnoj potrebi rastaljuje.
Kazao je i da je on penzioner koji nema ni automobil te da su Izetbegovići ne samo poštena nego i skromna porodica. Proces izbacivanja SDA iz vlasti uporedio je s nekim ko pravi problem blokiranjem ulice svojim automobilom.
No, blokiranje ulice automobilom upravo je ono što je njegova žena napravila kada je skupocjeni Mercedes parkirala nasred Titove u Sarajevu kako bi mogla šopingovati. Na njoj redovno viđamo odjeću čija se vrijednost mjeri u hiljadama eura. Svojoj kćerki su priredili “skromno” vjenčanje u Sarajevu, blokiravši centar grada, a koja je, prema procjenama, koštala skromnih milion maraka.
Elem, ako nam Izetbegović, pored svega toga što smo svojim očima godinama gledali, može pričati o svojoj skromnosti i siromaštvu, zamislite koliko mu tek možemo vjerovati na riječ kad nam priča o svojim borbama za državu, reviziji presude za genocid, odnosima s partnerima, euroatlantskom putu ili učešću u odbrani BiH.
