Nekoliko rečenica iz intervjua reisu-l-uleme Islamske zajednice (IZ) u BiH Huseina ef. Kavazovića izazvalo je lavinu reakcija, a prve su stigle od osvjedočenih „mirotvoraca“ Milorada Dodika i Dragana Čovića, pretvorivši se u orkestriranu, neprimjerenu, jedva dočekanu kampanju koja traje.
Izgovoreno se izvrće, u vlastitom mentalnom sklopu tumači, s prošlošću poredi, prekraja i dnevnoj politici prilagođava. Iako bi upravo političari koji u ovoj i samo u ovoj zemlji imaju značaj, privilegije, milione, hacijende i helikoptere trebali biti prvi koji bi izjavu reisa Kavazovića trebali ne kritizirati, već samo potpisati.
Međutim, kad godinama nastojite blokirati, rastočiti i urušiti državu, onda vam poziv za zaustavljanje uništavanja njenih institucija i obećanje da ćete ih braniti svim sredstvima zvuči kao svetogrđe.
Svako spominjanje oružja u BiH, koja se ni od posljednjeg rata nije oporavila, zaslužuje kritiku, ali izjavu lidera IZBiH treba promatrati izvan dnevnopolitičkih koje odjekuju sa svih strana. Riječi Kavazovića treba shvatiti kao poruku vjerskog lidera zabrinutog za sudbinu vlastitog naroda koji se već suočavao s prijetnjama da ga neće biti, ali i teškim posljedicama planova koji su podrazumijevali podjelu BiH. Naroda koji godinama strpljivo sluša istu ratnohuškačku retoriku, negiranje onog što je doživio, veličanje ratnih zločinaca i njihovih nedjela, uvrede na vlastiti i račun svojih bogomolja, a crvenu liniju povuče uvijek i samo kad je u pitanju domovina.
