Predsjednik RS Milorad Dodik ponovo je u fazi kad vlastite frustracije iskaljuje na državi bez koje se za njega nikada ne bi ni čulo dalje od rodnih mu Laktaša.

Samo nekoliko mjeseci otkako je obećao da će se politički odnosi u BiH zasnivati na saradnji, uvažavanju i razgovorima te nakon što je prigrabio komad vlasti, Dodik je svoju secesionističku politiku prebacio u petu brzinu, pa ponovo ucjenama pokušava da se izbori za svoje političke, ali prvenstveno finansijske, a s njima usko povezane stranačke ciljeve.

Kad god mu, na bilo koji način, tlo pod nogama počne da se trese, Dodik primjenjuje već oprobani recept – ispunite ono što tražim ili BiH neće biti. Godinama je prijetnja ostajala ista, mijenjali su se samo povodi, pa se i sada špekulira da je zaoštravanje retorike posljedica straha od sudskog procesa zbog negiranja genocida u Srebrenici.

Ipak, vjerovatnijim se čine finansijski problemi zbog kojih državna imovina ima još veći značaj i koju Dodik svim sredstvima nastoji preuzeti. U situaciji kada je vanjski dug RS, doduše i FBiH, u prva tri mjeseca ove godine udvostručen, čini se da su zemljište, rijeke i šume posljednja slamka spasa i jedino što je ostalo za prodaju.

Bez obzira na motive, Dodik je ovaj put otišao i korak dalje, tvrdeći da u trezoru RS već ima spremne zakone i da je za otcjepljenje od BiH dovoljno sat i po, koliko bi trajala sjednica NSRS-a.

Otkrio je i da predstavnike hrvatskog naroda pokušava uvjeriti da zajedno napuste institucije BiH. Ako u ovakvim izjavama pravosudni organi, ali i predstavnici međunarodne zajednice, ne vide opasnost i povod za ozbiljniju reakciju, onda trebaju biti spremni preuzeti i odgovornost za sve eventualne posljedice koje s ovakvim politikama BiH može imati.