Zbog nezapamćenog masakra u osnovnoj školi na Vračaru odlukom Vijeća ministara BiH petak je bio dan žalosti i u našoj zemlji. Solidarnost s porodicama ubijene djece i građanima Srbije, čija je vlada ranije proglasila trodnevnu žalost, na ovaj način pokazala je cijela BiH.

Ovakva odluka Državne vlade izazvala je različite komentare, pa i opravdane kritike zašto se na isti način nije postupalo u ranijim situacijama kada nam je svima, pred razmjerama prirodnih i drugih katastrofa, zastajao dah. Nisu bez osnova ni reakcije da Srbija nikada nije pokazala iskreno saosjećanje sa žrtvama ratnih zločina koje su na tlu BiH činili i njeni državljani. Naprotiv, mnogima i danas pruža utočište i promovira ih u ugledne građane, privrednike, političare...

Međutim, žrtve su djeca, bol i problem zajednički, pa sve kritike, poređenja, rasprave i optužbe pred tim groznim činjenicama trebaju stati. Dok za nevinim životima žali cijeli region, važno je da je Bosna još jedanput, ljudski, komšijski, sa svijećama koje su zapaljene u Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci, i zvanično, s najvišeg državnog nivoa, pružila ruku saučešća.

U zlom vremenu jedino nas još tragedije, povremeno i ponegdje, približe jedne drugima. A trebali bi i akcioni planovi s konkretnim mjerama preveniranja i borbe protiv sumanutih ubilačkih pohoda, jer dok žalimo za izgubljenim životima, padaju i nove žrtve.