Simbolično, na Dan pobjede nad fašizmom, s mostarskih ulica su skinute table s imenima ustaških časnika i visokopozicioniranih dužnosnika „endehazije“, predvođenih Milom Budakom. Za to je trebalo 10 mjeseci od odluke Gradskog vijeća, a skoro dvije decenije od njihovog „useljenja“ u najveći grad na Neretvi.
Brojne inicijative o promjeni spornih naziva ulica u Mostaru u proteklom periodu su završavale u ćorsokaku. Ni Pediju Ešdaunu (Paddy Ashdown), tadašnjem visokom predstavniku u BiH, koji je, kada je došlo do formalnog ujedinjenja Mostara 2004. godine, oformio komisiju Gradskog vijeća čiji je zadatak bio revizija naziva ulica, trgova i javnih objekata, to nije pošlo za rukom.
Komisija je utvrdila čak 1.000 spornih naziva, a inim imenima se licitiralo selektivno, predlagale su se populističke mjere, ali nazivi mostarskih ulica su bili prvorazredno političko pitanje. U konačnici, uz svesrdan pritisak međunarodne zajednice, Mostar se prilično „oslobodio“ naziva ulica po osobama koje se vezuju za režim koji je osmišljavao rasne zakone, kreirao i realizirao logore smrti i bio na prvoj liniji fašizma.
I taman kada se činilo da Mostar, makar, kozmetički postaje ljepše mjesto, samo što je prošao Dan pobjede nad fašizmom, na samom ulazu na Partizansko spomen-groblje, nacionalni spomenik BiH, iscrtani su ustaški i nacistički simboli.