Mnogo je problema u ovoj zemlji i mnogo tema u kojima mediji nastoje dati svoj doprinos kako bi se stanje mijenjalo nabolje, ali zajednički uzrok za sve njih – bez obzira na to radi li se o političkim, ekonomskim ili pitanjima koja postavljamo nakon svake vremenske nepogode i poplave – jeste taj što su političari pametnije od sebe davno uspjeli potisnuti iz institucija i mjesta planiranja i odlučivanja.
Potop na sjeverozapadu države ponovo je izazvao ogorčenje eksperata koji godinama, nakon svake poplave, ponavljaju isto – graditi se ne može gdje nam na pamet padne, korita rijeka ne smiju nam služiti za odlaganje smeća i kao fekalni kolektori, obaloutvrde i nasipi ne grade se na način kako se to u BiH često radi...
Pogođen nesrećom stanovnika USK, koji se još nisu oporavili od poplave u decembru, a moraju se baviti posljedicama nove, akademik Muriz Spahić pomalo nas je iznenadio pitanjem znamo li možda da je nekad u ovoj zemlji poplavljena neka nekropola, historijski objekt, ili dio pruge koju je kroz BiH gradila Austro-Ugarska. Naravno, takvog događaja nismo se mogli sjetiti.
Je li zaista moguće da su austrijski inžinjeri prije 150, ili osmanski neimari prije 500 godina više znali od današnjih? Kako se, uprkos napretku tehnologije, svim satelitima, uređajima i čudima, više možemo pouzdati u njihove proračune? Ili su jednostavno veziri i carski namjesnici, ne samo u oblasti gradnje, oko sebe okupljali najbolje i najumnije ljude koje smo danas gurnuli u zapećak, generacije mladih, školovanih kadrova pustili da se snalaze sami, pa nam i prostorni planeri rade u tržnim centrima? Zato greške skupo plaćamo, a najgore prolaze oni koji za ovu neshvatljivu pojavu uopće nisu krivi.
