BiH nisu potrebni statistički podaci o stotinama hiljada građana koji su napustili državu - mnogi kažu pobjegli iz nje - već su za kreiranje liste prioriteta vlasti na svim nivoima dovoljna samo iskustva onih koji su već otišli, kao i informacija da je krajem prošle godine u Njemačkoj bilo slobodno više od 630.000 radnih mjesta koja s tada raspoloživom radnom snagom na evidenciji nije bilo moguće popuniti.
Kada bi zaista bili svjesni s kakvom se opasnošću BiH suočava i koliko građana ove zemlje razmišlja, planira, pakuje kofere ili nam već piše iz nekog od njemačkih gradova, obustavili bi sve primitivne medijske istupe, prekinuli s mržnjom, ucjenama, provokacijama i odgovorima na njih trošiti naše živote. Zatvorili bi se u kabinete, uveli i treću smjenu pa radili i noću, a na oči građanima ne bi izlazili bez konkretnog plana kako zadržati radno sposobno stanovništvo i spasiti što se spasiti da. Daleko od toga da je život u nekoj evropskoj državi idila, ali gledajući svakodnevno njihove glave na TV ekranima, slušajući kako godinama iz njih izvire isti spektar tema, smicalica i besposlica, shvatajući da starimo i umiremo u stalnim mrcvarenjima i neizvjesnosti, čovjek naprosto poželi dati petama vjetra pa otići što dalje. I u gore, samo da ih više ne gleda!