Listi nepogoda koje su se sručile na ovu malu zemlju, nakon pandemije, izolacije, inflacije i poremećaja na tržištu hrane i energenata izazvanih ruskom agresijom na Ukrajinu, priključile su se i one vremenske.

Kiša koja neumoljivo potapa jedan po jedan grad samo je produžila period kontinuirane krize, iako ćemo stvarne posljedice nezapamćene sezone osjetiti tek nekoliko mjeseci kasnije. Na njih sada, iako ih malo ko čuje, upozoravaju poljoprivrednici, jer mnogo je razloga da poslije prošlogodišnje suše i drastičnih poskupljenja svega potrebnog da se zasije hektar zemlje, ovu sezonu proglase možda najtežom do sada, a za mnoge i posljednjom u bavljenju potcijenjenim, nepredvidivim i veoma rizičnim poslom.

BiH je i do sada, kada je o proizvodnji hrane riječ, ovisila o uvozu, ali su domaći proizvođači ipak garantirali određenu sigurnost građanima. 

Značaja domaćih proizvođača brašna, ulja, mlijeka, mesa bili smo svjesni u periodu blokade granica i ograničavanja izvoza iz, prvenstveno, susjednih zemalja. U državi koja je resurse u ovoj oblasti davno prepustila korovu, veliki značaj ima čak i individualna proizvodnja domaćinstava koja hranu proizvode za vlastite potrebe.

U ovom trenutku svi se pribojavaju razmjere šteta i hoće li monsunske kiše nad BiH i regionom izazvati i novi val poskupljenja. Cijena potrošačke korpe, prema obračunu Saveza samostalnih sindikata BiH, s oko 3.000 KM u januaru pala je na 2.748 KM u maju, pa nove strepnje dolaze baš u vrijeme kada je inflacija počela popuštati ogromni pritisak na građane.

Kakva nas jesen čeka zavisi ne samo od vremena već i od (ne)rada vlasti danas. Od pravilnih procjena i mjera ovisi hoćemo li biti snabdjeveniji, sigurniji i spremniji za nove probleme.