Kada je, nedavno, najavljivao zaokret u politici, međusobno uvažavanje i saradnju, Milorad Dodik nije izgledao nimalo uvjerljivo, jer u takvoj ulozi nismo ni navikli da ga gledamo.
Ipak, svaka njegova, ali i izjava bilo kojeg od političara koja je nagovještavala stvaranje drugačijeg ambijenta u jednoj od najsiromašnijih država Evrope nailazila bi na podršku svih koji shvataju da se bez saradnje, uvažavanja i dogovora o ključnim problemima svih građana s dna pomjeriti nećemo.
Međutim, sve je očiglednije da se s njim napretku niko u ovoj državi ne može nadati, da je historija ovom epizodnom političaru namijenila ulogu štetočine te da će ostati upamćen samo po kabadahijskom ponašanju, uvredama, inatu, ambijentu konflikta koji stvara, dugovima i decenijama koje nam je potrošio na politički bućkuriš u kojem se svi, osim takve sorte političara, možemo smatrati gubitnicima.
I dok i danas, kada NSRS treba razmatrati odluku da se u “Službenom glasniku” entiteta ne objavljuju odluke visokog predstavnika, u vlastitom odrazu u ogledalu možda vidi lava, jasno je da je u globalnim geopolitičkim okolnostima Dodik samo ... djetlić.
Na domaćem terenu pravi nered, građane drži kao taoce nerazumne politike koja se niti u jednoj oblasti uspjehom ne može pohvaliti, a mlade tjera na sve masovniji odlazak.
U međunarodnim okvirima je izolirani političar, Putinov „igrač“ po potrebi, ali čeličnom zavjesom odvojen od Moskve, sve udaljeniji od Beograda, blizak još samo s mađarskim predsjednikom Viktorom Orbanom. Ipak, bez obzira na to što više niko nije siguran šta je u RS zaista usvojeno, a šta se primjenjuje, Dodik pretendira da postane gorući problem BiH, jer posljedice njegovih poteza po stabilnost države, ekonomiju i ukupan život građana poprimaju dramatične razmjere.
