Milorad Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova. A očekivao je mnogo. Brojni analitičari i posmatrači godinama u nevjerici postavljaju pitanja kako je moguće da se, pored svih destrukcija prema BiH, savezništva s Putinom i uvreda prema zapadnim zvaničnicima, s Dodikom niko ozbiljnije ne obračunava. Odgovor je – zato što je na globalnom planu on potpuno nebitan, mali, lokalni kabadahija kojim se ni ne vrijedi pretjerano baviti. Dovoljno mu je, recimo, zavrnuti pipu.
Zapadnim silama je to ništa, a lokalnom vladarčiću može biti uvod u politički pakao i pad. Upravo se to dešava nakon što se RS našla pod nezvaničnim sankcijama zapadnih sila. Krediti se ne dobivaju, a dogovoreni projekti se otkazuju.
Da zbog tihih sankcija RS već trpi, priznala je i ministrica finansija tog entiteta Zora Vidović kazavši da investitori ne dolaze u ovaj entitet.
Stoga ne čudi to što se Dodik nadao u Budimpešti da bi mu kakva hedija mogla leći od vanzapadne družine s Mađarskom na čelu, koja odavno glumi nestašno dijete u EU.
Na kraju se vraća kratkih rukava. Od Turske i Azerbejdžana Dodik neće dobiti ni marke. Ništa bolje neće proći ni s Orbanom, pa tako Dodik i sam razočarano zaključuje: „Oni (Mađari) objektivno tu, osim razumijevanja, ne mogu puno šta učiniti.“
