Kada svi pomislimo: "To je to, gore/luđe od ovoga ne može", Milorad Dodik nas uvjeri u suprotno.

Svojim tvrdoglavim slijeđenjem onoga što misli da narod u entitetu RS želi čuti srozava i ono malo dostojanstva koje mu je preostalo. Ta grčevita borba da se održi na vodi (čitaj: na vlasti), iako odavno svjestan da tone sve dublje, upiranjem prsta u ljude koje on i samo on proglasi krivima za situaciju u kojoj se nalazi, ne donosi mu ništa dobro. Ni građanima, a valjda oni trebaju biti na prvom mjestu.

Čini se da Dodik nije ni svjestan šta je uradio najavljujući hapšenje i deportaciju visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt). Zar je toliko naivan, nakon višedecenijskog političkog iskustva, da misli da će međunarodna zajednica mirno sjediti i gledati protjerivanje jednog diplomate bez konkretnog razloga, osim hira jednog čovjeka?!

Posebno Njemačke, jedne od najjačih evropskih sila čiji je Šmit državljanin?!

S druge strane, ako se upravo nada žestokoj reakciji u vidu nasilja, pa opet treba bolje znati od toga. Nisu oni naivni i davno su prozreli njegove igrice.

Bijesan zbog optužnice Tužilaštva BiH, poput divlje zvijeri, u bolovima riče. Jer ostat će Dodik bez vlasti. Svjestan je i sam.

Kao što građani trebaju progledati i uvidjeti da nacionalizam, fašizam, kabadahijsko ponašanje jednog čovjeka koji im treba biti lider u 21. stoljeću i demokratskom svijetu ne vodi apsolutno ničemu, osim propasti.

Dodik nije RS, ne dozvolite da vas povuče sa sobom jer sada kada se guši (u smislu vladanja), on samo gleda kako da preživi i ne obazire se na druge. Doslovno se vodi onom poslovnicom – „U ljubavi i ratu sve je dopušteno.“

Samo on ratuje sam sa sobom, a svi drugi ispaštaju.