Dok prosječan građanin ove zemlje pri polasku na putovanje provjerava dokumente, farove i stikere, sadržaj i datum proizvodnje paketa prve pomoći – jer zakonodavac se dosjetio da ga oglobi i ako je zavoju, gazi ili flasteru istekao rok trajanja – federalni SDA-ov poslanik Salko Zildžić preko granice se uputio s pištoljem u automobilu.

Dok bivši branitelji, zabrinuti zbog famoznih spiskova s imenima osumnjičenih za navodne zločine i poučeni brojnim primjerima zadržavanja, hapšenja, pritvaranja i procesuiranja bh. državljana, Srbiju zaobilaze u širokom luku, Zildžić je krenuo opušten, zaboravan i naoružan. Vijest o njegovom hapšenju jučer je prostrujala medijskim prostorom regiona, potvrđujući već uvriježeno pravilo da, kada je o BiH riječ, apsurdima nikad kraja.

Ovaj događaj otvara brojna pitanja – ko i zašto u ovoj zemlji ima pravo da nosi oružje, šta će uopće pištolj zvaničniku SDA i poslaniku Parlamenta FBiH, je li mu možda za pojasom i tokom zasjedanja, kolika je šteta ugledu ove zemlje nanesena počinjenjem ovakvog krivičnog djela od jednog parlamentarca i šta tek da očekujemo od kriminalaca ako nam poslanici s pištoljima hodaju?!

Informacija da je kod Zildžića pronađena i počasna legitimacija OSA-e BiH, koju mogu dobiti samo bivši agenti službe, nastavlja niz pitanja – koliko „počasnih agenata“ imamo među nama, po kojim kriterijima se ove iskaznice dijele, ako su se legitimacije bh. obavještajne agencije dijelile kako je kome na um palo, koje isprave, diplome, ovlaštenja, dokumenti onda nisu...

Generacija političara čijim se ispadima više i ne čudimo vrijeme u kojem živimo obilježila je bahatošću i podobnošću, a ne pameću, bukom i agresivnošću, a ne rezultatima rada. Privilegije i povlašten status u bh. društvu očigledno su im „udarile u glavu“ pa gube orijentaciju u vremenu i prostoru sve dok se ne nađu pred policajcem i sudijom koji nisu impresionirani njihovim likom i djelom.